Godišnjica Ravelovog “Bolera”

Obratite pažnju da sam ime dela napisao velikim slovom i pod navodnicima, pa još sa prisvojnim pridevom. I time, naravno, učinio sam da vi sad mislite na jedan određeni bolero. Koliko vas je mislilo da je to vlastita imenica?

Na današnji dan pre 83 godine, 22. novembra 1928, svet je prvi put čuo izvođenje “BoleraMauricea Ravela, delo koje se danas smatra najpopularnijim komadom za simfonijske sastave.

Manje je poznato da svetom kruže dve verzije “Bolera”. Recimo, možete čuti onu šestominutnu verziju koju svira orkestar onog ludaka koji je uspeo da uvede kič u muziku koja često nosi epitet ozbiljne (a opet, kao da se iko iz familije Štraus ponašao iole drugačije nego Andre Rieu – bili su prevashodno salonski zabavljači). Međutim, relevantna je verzija koja traje nešto ispod sedamnaest minuta i koja u notnom zapisu ima ideju o neprekidnom kreščendu, od početka do kraja.

[EDIT mart 2012: verzija od 17 minuta više ne postoji na YT; zamenio sam je verzijom koja traje 15:30; sve je stvar senzibiliteta dirigenta; neki vole da ubrzaju malo]

Muzičkom notacijom, ceo orkestar se vodi iz ppp (pianissimo possibile) u fff (fortissiomo possibile). Tri p i tri f su van neke nominalne ravni u muzičkoj notaciji dinamike… ali to nije ništa, jer je Čajkovski koristio šest p i četiri f, Maler po pet, a György Ligeti je išao do osam – pa ko kako razume da treba da se izvede…

Ima da se kaže (i čuje i vidi) još ponešto.

Prvo, da ostanemo na Ravelovom “Boleru”. Možda će se neko setiti baleta koji je pridružen toj muzici. Po nekim tumačima, to je bio embrion modernog baleta u godinama između dva svetska rata. Do danas, najpoznatija verzija je ona koju je izvela Maja Pliseckaja.

Posle ovog, opet moram da napišem ono što sam napisao kada sam postavio klip ka insertu iz filma “All That Jazz” – o baletu ne znam ništa i nešto se ne otimam da ga pratim – ali, ovo je spektakularno.

Ima još da se vidi i čuje, potražite sami.

Nego, da se vratimo onom s početka. Znate li onaj vic:

– * –

Prilazi lik prodavcu u prodavnici CD-ova i pita:

– Imate li Petu simfoniju Gustava Malera?

– Žao mi je, nemamo.

Lik odlazi razočaran, a jedan od dva dečaka koji su u blizini prevrtali izdanja na polici reče:

– Nema! Pa naravno da nema! Koji glupaci! Pa i mala deca znaju da je Petu simfoniju napisao Betoven!

– * –

E, pa tako i bolero i “Bolero”. Šta je koje? Pod odrednicom “Bolero” su radovi u ritmu bolera. A taj ritam ide ovako:

Ritam bolera

Ritam je španskog porekla: evo linka, pa čitajte. Ja sve navlačim da dovedem do mog omiljenog bolera. Evo ovde posoljene verzije [EDIT: Posoljena verzija više nije online] a u nastavku vam pružam matičnu.

Pre nego što viknete “wtf”, samo da vas obavestim da su Jeff Beck i Jimmy Page svirali štogod malo više nego što je samo ova numera iz 1966. godine… Istažite ili pitajte! Winking smile

– * –

Bokte, koliko digresija. Dakle, srećan rođendan Ravelovom najpoznatijem delu.

$#$

5 komentara na temu “Godišnjica Ravelovog “Bolera””

  1. Ravelov “Bolero” je toliko izazovno orkestarsko delo da ga je malo ko od vrhunskih dirigenata izostavio iz svog snimljenog opusa. Dirigenti su često skloni da tempa tumače na svoj način, često ne mareći previše za izvornu kompozitorovu preporuku (sam Ravel je napisao da se svira u bržem tempu), pa otud postoje verzije koje traju između 16 i po i 19 minuta. Svojevremeno je na tragu vrlo raznolikih snimaka “Bolera” jedan britanski kritičar jetko zaključio da je zapravo reč o osamnaest minuta dirigenta i orkestra i nula minuta muzike. Neko će se setiti i da je jedan od talasa masovne popularnosti ove kompozicije izazvao i britanski klizački par Torvil i Din koji su, valjda 1984, pokupili sve titule plešući na deo ove muzike. I jedna sitna tehnikalija: dobošar tokom izvođenja 168 puta ponovi isti pasaž.

    1. If Maurice Ravel was a composer, then Maurice Unravel is a decomposer.

Komentari su onemogućeni.