Lutanje u doba neoplagijatizma

Kad se popije, bolje se zalije.

U doba ranog neoplagijatizma pošten čovek je mogao da ostavi otključanu kapiju i mirno legne da spava. Ne samo otključanu, nego i otvorenu, ako zaboravi da je zatvori ili se seti kasno, kad ga većma mrzi da izlazi iz kuće i zatvara je.

I kô što ‘nomad pametno reče Milovan Vitezović da je istorija majka mudrosti, ali da su odjednom došli neki manijaci i silovali nam učiteljicu, tako su došla neka vremena i sa njima neki manijaci zbog kojih moraš da zaključaš kapiju, ali i kuću i garažu u dvorištu iza te zaključane kapije. Pa i opet da se pitaš da li si dovoljno bezbedan.

čim popravim ovaj, zatvaram radnju i sadim vinograd!No, baš u to doba ranog neoplagijatizma sam naišao na otvorenu kapiju. Namenski baš na ovu; ostale su mi bile nebitne. Vidim odma’ upaljeno svetlo u garaži, gazda čaprka nešto, pravi se pametan vredan. U stvari, kapiram od prvog koraka, traži neku bolju baterijsku lampu za svoje projekte.

Vidô me odma’ i dočekuje upitnim pogledom. Kao odgovor na nepostavljeno pitanje vadim iz džepa i pružam mu četvoroperca i kažem:

– Dosadio si, bre, i Bogu i narodu. Pisaću za taj tvoj blog, pa ko duže izdrži!

3 komentara na temu “Lutanje u doba neoplagijatizma”

  1. Ovo boli, brate Borise. Ali, izdržaću. Trpeo sam ja i laži, pa gde neću istinu…

    1. Čekaj, bre, malo! Zar je tačno da ćeš da zatvoriš automehaničarsku radnju i zasadiš vinograd? Pa to sam izmislio, bre! Il’ je (opet) proradio sinhronincilitet… :

      1. Ama, ne boj se… To “boli” se odnosi na tekst nad slikom. Kao da sam ga ja izgovorio. tuga informatičara se najlakše opisuje rečima “samo još ovo, pa idem kući”.

        Da, želim da zatvorim automehaničarsku radnju i da zasadim vinograd. Jedan deo tog plana sam već sproveo. Jedan korak, tako reći. Još samo sto koraka i to je to.

        A sinhronicitet: pa nije valjda da se dosad nisi uverio?…

Komentari su onemogućeni.