Na ostrvu

On an Island” je naslovna numera na trećem i zasad poslednjem solo studijskom albumu Davida Gilmoura. Pesma je elegija o prijateljima koji su otišli, a melanholični ton je podignut na viši stepen tako što je na album (i na neke koncerte) doveden najbolji muški vokalni duet u istoriji rock’n’rolla: David Crosby i Graham Nash. Snimak potiče sa jednog od pet koncerata pod nazivom Remeber That Night, održanih u Royal Albert Hallu na početku turneje 2006. godine.

Osim dvojice velikana rocka koji su došli da pevaju, tu su još neki važni ljudi. Najpre druga gitara: El Magnifico, Phil Manzanera, čovek koji na gitari ume da izvede mnogo toga što Gilmour ne ume. Ali tu nema ni sujete ni rivaliteta: ovde je reč o velikom i dugotrajnom prijateljstvu dvojice zrelih i vrhunskih muzičara. Manzanera je bio koproducent i delom autor na albumu, pa je nekako bilo prirodno da učestvuje i na turneji. Na sceni je i Guy Pratt, koji je od 1986. godine basista Pink Floyda. A tu je i njegov tast, legendarni Rick Wright, na klavijaturama. I kad već pominjemo ekipu: slajd gitaru i sintisajzere svira Jon Carin, takođe stara kuka sa koncerata Pink Floyda, a na bubnjevima je čovek koji redovno prati bend CSN, Steve DiStanislao. Nije na ovom snimku, ali tu je negde i neizbežni, fantastični Dick Parry, čovek koji je odsvirao najvažnije sax deonice u opusu Pink Floyda i koji je tokom petnaestak godina svog života saksofon zamenio kovačkim mehom, dok ga Gilmour nije vratio u igru na albumu Division Bell (1994).

Ovo nije muzika koja povlađuje trendovima, nego ona koja vremenom postaje samo još vrednija. Nema očijukanja sa publikom, nema nikakvog nasilja nad produkcijom: Gilmour je aristokrata rock’n’rolla u čijem radu nema foliranja i lažnog sjaja. Od prethodnog do tog autorskog dela, prošlo je punih dvanaest godina: kuvalo se, dugo razmišljalo, malo i radilo. A onda je uobličeno u zvuk i produkciju u kojoj nema nervoze, nego sve odiše punoćom i merom kakvu od Gilmoura nismo čuli nikad ranije. Vredelo je čekati sve te godine.