Da ne njavrčeš više!

Tako je glasio naslov poruke koju sam dugo čekao. Jako dugo.

Dragi moji, ovo je važan trenutak. Ovog puta dopisno, a uskoro i kao autor Suštine pasijansa, sa nama se danas druži Zoća Peacock, najveći zmaj grupe oldwave, čovek koji je utisnuo mnogo muzike u srca onih koji su bili dovoljno pametni da slušaju šta im on govori i, ništa manje važno, pušta. A puštao je na gramofonima, magnetofonima, putem radio talasa, raznim krivudavim puteljcima elektronskih komunikacija, čak i pre nego što je Internet stigao u ove krajeve. I zato, neki dan pre nego što rubrika “Muzika za popodne” obeležava godinu dana postojanja i rada, ovo je događaj koji je važan ne samo za rubriku, nego i za Suštinu pasijansa uopšte.

Nastavite sa čitanjem… “Da ne njavrčeš više!”

Kako to ide u kancelariji bez papira

Jednom prilikom, ima tome deset ili više godina, bio sam intervjuisan za nekakvu špajz-televiziju iz okoline Beograda, gde su me pitali o budućnosti poslovne upotrebe računara. A tada su me pitali i da li je moguća kancelarija bez papira.

E, tad sam se nekako uzdržao da ne ponovim čuvene reči Lua Gerstnera, dugogodišnjeg izvršnog direktora kompanije IBM, možda najuspešnijeg u istoriji kompanije, koji je na to pitanje odgovorio rečima:

Kancelarija bez papira je kao WC bez papira.

Apsolutno sam uveren da su autori ove reklame znali za tu izjavu.

Jedna na dan (348): 13. mart 2013.

A, pa tako mi i treba kad ne pratim sopstveni instinkt…

Pri kraju sam drugog ciklusa u projektu “jedna na dan”, pa polako već pomalo svodim račune. Jedna od najvažnijih opštih pouka je nešto što sam svojevremeno stekao, pa negde usput opet izgubio, i glasi: sledi svoj instinkt. Prosto da ne može prostije biti.

Zapravo, nisu problem neki dobri ljudi koji dobronamerno čantraju, jer oni su manje-više uvek u pravu i žele mi dobro.

Jedna na dan, 13. mart 2013: Tako je to odmah trebalo da izgleda

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (348): 13. mart 2013.”