Obračun kod automobila

Gospodin Homer S. je teško podnosio vrućine ovog leta. Da li ga već stižu godine ili jednostavno ne može da dočeka let za Detroit…

Laboratorija za fizičku elektroniku na Elektrotehničkom fakultetu zna biti interesantna i laicima. Ako ni zbog čega drugog, a ono za (laičko) proučavanje međuljudskih odnosa. Veština kojom je uspeo Vanju da nagovori za rokadu graniči se sa veštinom izbegavanja ovih podivljalih beogradskih vozača, koji ga sprečavaju da na miru stigne kući. U laboratoriji je bilo mnogo posla danas (a kad pa nema mnogo posla?), ali je hteo sebe da časti zbog uspešnog dogovora sa Vanjom. Pa, dobro, Vanja više nije klinac i dobro zna da će mu se dodatne obaveze ove jeseni vratiti slobodom tokom proleća.

Nedostaju mu klinci. Ne ćerka i zet, već naravno unuci. Nije baš prošlo mnogo od kako ih je video, ali svaki dan bez njihove neobuzdane energije predstavlja večnost i gospodin Homer S. se uveliko radovao budućoj jeseni u Detroitu. To što ga na proleće čekaju dodatna naporna predavanja i vežbe (koje će morati da nadoknadi Vanji) mala su cena obećanom mu i zagarantovanom provodu.

– Dobar dan!

ma, nije strašno; eksplozija i prateći požar su bili udaljeni i više od deset metara od parkića

Gospodin Homer S. se prenu iz finog razmišljanja gotovo i nesvesan da se skoro pod auto-hipnozom dovezao autom kući.

– Dobar dan. Dobar dan. – gospodin Homer S. poluzbunjeno uzvrati Limenku, starom, ali dobrodržećem komšiji sa drugog sprata. – Jeste li dobro?

Pitanje je postavio tako da se vrlo lako na njega može odgovoriti sa “da, hvala” ili u krajnjem slučaju sa “pa, eto”, ali komšija Limenko nije od te pasmine.

gde se ono beše otkupljuju sekundarne sirovine?– Videste li Vi, molim Vas, šta uradiše? Pa ovo više nije sigurna zemlja, nije siguran narod, nisu sigurni ljudi, molim Vas. A ja, eto, nisam ništa čuo. Baš ništa. Jeste li Vi nešto čuli, a? – nema tu vremenskog prostora za odgovor. – A komšinica ova s prvog sprata, kako se ono zove, ona videla sve i potrčala da gasi požar, luda žena, molim Vas. Mogla je da nastrada od dodatne eksplozije, zar ne? Uvek tu bude dodatne eksplozije, mora uvek da bude makar još jedna. Al, vidiš sad je nije bilo. Ili je možda bilo, ali ja je nisam čuo, kao što nisam čuo ni ovu prvu. Jeste li Vi čuli?

– Ja, da… – Ha, džabe Vi pokušavate gospodine Homeru S. da makar nešto kažete. Komšija Limenko je stao za govornicu. Možete vi da probate elegantno i da pobegnete, ali komšija Limenko će najverovatnije krenuti za Vama, baš kao sad.

– I sad to, eto, molim Vas, stoji auto nasred ulice. Mislim, ‘oće li sad to neko da skloni? Da li je bila policija? Da li je to nešto osigurano? Ništa ja to ne znam. Ali, vidite, to je sad već postalo obavezno, svako malo, kao neka tradicija, molim Vas. Onaj prvi su brzo sklonili, pa ne znam šta čekaju s ovim. A ja ne znam ni čiji je ovo sad auto, molim Vas. Ne znam ja ni čiji je bio onaj prvi auto, onaj što je prvi eksplodirao, pre mesec dana.

– Pa od komšije… – Opet Vi, gospodine Homere S. Sviđa mi se vaš trud, ali to je gubljenje vremena. Gubljenje energije. Komšija Limenko je našao nekoga ko će da ga sluša. Ili makar čuje…

– Mislite ovog sa četvrtog sprata? Da, da, moguće je. Mislim i ovaj je moguće da je njegov. Molim Vas, pa znate i sami da samo on može da vozi BMW-a. Nije to mala para, jedno trijes-četres hiljada, molim Vas. Pa ko danas ima tolike pare. Sve je to krimi-od toplote prilikom požara (prethodnog automobila) retrovizor se sjedinio s asfaltommafija, to je droga. Nisu to čista posla. To su drogeraška posla, molim Vas. Al’ on reče da je onaj prethodni zbog instalacija izgoreo, molim vas, al’ vidite kod ovog je sigurno bila eksplozija, mada ja nisam ništa čuo. Vi niste tada bili tu, ali dolazila je policija. Neka dvojca u civilu i fotografisali sa raznih strana. Nisu čak ni sklonili đubre koje ovi sad okolo bacaju preko auta. Neće im to valjati za istragu. Ali posle su išli od ulaza do ulaza, pitali ko je šta video. I kod mene su dolazili, iako sam im ja već rekao sve što znam. Ali ne znam ja tu mnogo, nisam ništa video, molim Vas. To sam im i rekao. Ali malo koga su sad našli kući, jer su svi na odmoru, svi su nekud otišli. A Vi niste nigde otišli, je l’?

– Ja, da… Jesam. – gospodin Homer S. je lagano, ali odlučno zatvorio vrata od stana.