Budžet 2014/2015: Nacionalni interes kao vanredno stanje

Vreme je za rebalans budžeta. Pa i za budžet. Kad mu vreme nije. Ili  beše ipak jeste.
Vreme otapanja jugoslovenskog socijalizma, osamdesete godine prošlog veka, doba je kada su u javnosti počeli da se pojavljuju detalji o nehumanim činjenjima prema zatvorenicima u prvim posleratnim godinama. Prednjačile su – i dalje uzdržane – priče Golootočana (kasnije su Danilo Kiš i Aleksandar Mandić napravili odlični i potresni dokumentarni film Goli život). Stekli su se tako uslovi da i Borislav Pekić, nekadašnji član Saveza Demokratske Omladine Jugoslavije (SDOJ), ispriča svoja zatvorska iskustva. Čini on to sjajno, troknjižjem Godine koje su pojeli skakavci, gde (prva knjiga, šesta fusnota) citira sopstvenu misao, izrečenu u intervjuu novosadskom časopisu „Polja“:
Ali ja nisam bio nevin, nisam nepravedno zatvoren – izvesni retuši na mojim akcijama više su stvar ondašnjih navika nego zle volje – ja sam stvarno povredio postojeće zakone zemlje, ma šta onda mislio i o njima i o zemlji. [1]
Pekić na partijskom zadatku