Kolakovski – Ključ nebeski (lekcija 11)

Gde su kurve, tu su i špijuni. I obratno

Lekcija XI
Rava ili Usamljenost prava i hinjena

Špijuni ili ne, mladi uvek traže zabavuKnjiga Isusa Navina obaveštava o poznatoj špijunsko-muzičko-običajno-koljačkoj aferi koja se dogodila u gradu Jerihonu. Isus je, naime, dobio uverenje od Boga da će osvojiti grad Jerihon — a takođe i ostale zemlje. Ipak, ne zna se zašto, nije se zadovoljio tim obećanjem — iako je mogao leći da spava pošto je već bio siguran u pobedu — već je, pre no što je pristupio opsadi, poslao, za svaki slučaj, dvojicu agenata kontraobaveštajne službe, dobro snabdevene, kao uvek u takvoj situaciji, tamošnjom valutom. Bili su to mladi momci, sasvim bistri, samo nešto lakomisleni. Tek što su ušli u grad, odlučili su da isprobaju razne tekovine civilizacije kakve dugo nisu imali u vojnoj službi; imajući u džepu podosta gotovine, krenuše uveče ulicama tražeći kuće s crvenim fenjerom, a takvih beše nekoliko u tome gradu, slavnom zbog svoga visokog kulturnog nivoa. Brzo nađoše željeni objekat i, vođeni nezemaljskim nadahnućem, naiđoše na jednu damu po imenu Rava.

Da bi se spasla glava u velikom sukobu, nije dovoljno baviti se prostitucijom u fizičkom smislu. Beše to osoba mizerne kondivite, jer, u stvari, zarađivaše za život prodajom svojih fizičkih draži. Nažalost, te draži postepeno se gašahu i snažna Rava beše već postarija dama, te rađaše po niskoj tarifi za siromašniju klijentelu i zarađivaše sve skromnije. Naša dva momka ipak, nakon napora u vojnom logoru, nisu bili preterani probirači i uvela hetera im se veoma dopade. Međutim, čim se malčice podnapiše, poželeše da se razmeću i brzo odadoše pred njom svoj špijunski zadatak. Kad se otrezniše, beše već kasno: Rava ih imađaše u rukama. Moljahu je za milost, ali osobe toga zanata i same previše retko saznaju za milost da bi je olako razdavale bližnjima. Rava mišljaše brzo: “Gotovo je sigurno da će neprijatelj zauzeti grad, jer znam da imaju Boga za saveznika. To je premisa. A sad alternativa: ili ću predati špijune policiji, i tada ću steći zasluge pred knezom i ukazaću vernost gradu, ali ću zato zgotoviti sebi propast čim u grad uđe neprijatelj, ili ću ih prikriti kod sebe, i tada ću zatražiti zaštitu od okupatora, ali dok on ne stigne, izlažem život opasnosti. Doduše, krijući neprijatelja izdajem grad i kneza, ali zaista mogu da dopustim sebi da nemam tih skrupula: nisam mnogo dužna rodnome gradu koji mi je uvek pljuvao u lice i koji bi me, čak i kad bi se spasao, naterao da za koju godinu umrem od gladi. Ionako sam ovde potpuno usamljena, kao da sam u pustom gradu. Ostavljajući stoga po strani buncanje moralista, imam pred sobom izbor: da se izložim sumnjivoj smrtnoj opasnosti tokom najbližih nekoliko nedelja, ili da se izložim sigurnoj smrti nakon osvajanja grada. Izbor nije lak, jer sigurna smrt ima tu prevagu što se odlaže, a sumnjivoj smrti izlažem se već u ovom trenutku. Između nesigurnoga sadašnjeg zla i sigurnoga zla budućeg — nemoguće je praviti racionalan izbor. Stoga biram naslepo: spasavam špijune. Nekoliko nedelja straha, no zato posle — kakav život! Krzna, dragocenosti, alva svaki dan, odlazak u operu — a možda će se koji od njihovih vođa i oženiti mnome? Još sam previše dobra za te divljake.”

Nakon tih premišljanja Rava sklopi sa špijunima dogovor: sakriće ih, a potom će im olakšati bekstvo i zato će biti pošteđen njen život i život njene porodice kad vojska Isusa Navina zauzme grad. Utvrđeni su znaci raspoznavanja i tako se završio špijunsko-običajni deo afere.

Trubimo, trubimo, možda će ispasti kakvo čudo.Zatim je započeo muzički deo. Plan opsade grada precizno je pripremio Bog, a Isus Navin je skrupulozno postupio po instrukcijama. Umesto, kao što bi savetovao zdrav razum, da se posluže opsadnim mašinama i oruđima, Isus im je organizovao duvački orkestar, sastavljen od samih sveštenika, i naredio im da obilaze oko gradskih zidina i da sviraju vojne marševe; straga su nosili kovčeg zaveta, a spreda su marširali vojni odredi. Sveštenici su duvali u trube iz dana u dan punih sedam dana, posrtali su od umora, a većina su dobili proširenje pluća i zapaljenje grla — jer i sveštenici su ljudi. Opsadnička vojska je gunđala smatrajući da ih komandant tera da se izmotavaju. Jerihonjani na zidinama pak, smejali su se neprijateljima misleći da su svi izludeli. Ali samo se onaj smeje, ko se poslednji smeje. Sedmoga dana orkestar zatrubi iz sve snage, da sveštenicima prosto oči iskočiše, i istovremeno cela vojska zavika tako glasno da se gradske zidine pravim čudom srušiše na zemlju i raspadoše u prah.

Knjiga Isusa Navina obaveštava o poznatoj špijunsko-muzičko-običajno-koljačkoj aferi koja se dogodila u gradu JerihonuSad poče koljački deo događaja: vojnici, po naređenju Boga, upadoše u grad i poklaše tamo, kako kazuje Pismo, “i žene i ljude, i djecu i starce, i volove i ovce i magarce”. Nađeno blago uzeše sebi sveštenici, a ceo grad bi spaljen, izuzev jedne kuće. Beše to Ravina kuća. Armija je održala reč datu kurvi, spasla je njen stan, nameštaj i porodicu. Nekoliko oficira nasrnulo je na njenu čednost, ali je Rava žalbama u komandi postigla da joj ovo bude plaćeno.

Potom je cela vojska otišla, a Rava se plačući bacila na zemlju. Ostala je u opustelom gradu, u jedinom preostalom domu, usred ruševina, lešina, prašine i zadaha paljevine, sama, bez prijatelja, bez zaštite i bez klijenata. Nije bilo krzna, ni dragulja, ni alve, ni opere, ni muža-oficira. Nije bilo ničega, samo usamljen, jalov život u pustoši. I to beše kraj.

Jedno je začuđujuće u ovoj povesti: fizički je nemoguće da gradske zidine padnu od vike i od sedam trubljenja, te je, dakle, sigurno da je to bio rezultat čuda. A pošto je Bog ionako morao da čini čuda, zašto je onda naredio celoj armiji da se muči i da se izmotava punu nedelju dana, a sveštenicima je naredio ne samo da upropaste zdravlje, nego i da izgube autoritet u narodu — jer ko će poštovati sveštenike iz duvačkog orkestra? Zašto? — pitam i nalazim dva moguća objašnjenja: ili Bog toliko silno uživa u vojnim marševima da je hteo da ih se nasluša do mile volje, ili je to pak bio naprosto acte gratuit, čista nadrealistička šala kojom je želeo da se podsmehne potčinjenima. U ovom drugom slučaju pokazao bi da ima veliki smisao za humor, ali znajući njegov karakter verujem da je u pitanju ono prvo. Nažalost… takve sklonosti pri takvim mogućnostima izbora! I zaista — činio je posle toga sve da bi mogao slušati što više vojnih marševa, i do dana današnjeg nije mu dosadilo.

A evo nekih naravoučenijâ koja proističu iz ove priče:

Naravoučenije prvo: Ravina situacija. Da bi se spasla glava u velikom sukobu, nije dovoljno baviti se prostitucijom u fizičkom smislu.

Naravoučenije drugo: situacija špijuna. Prst proviđenja može da vodi čoveka na razna čudna mesta, ali u tome postoji uvek neki skriveni cilj, važan za dobro čovečanstva.

Naravoučenije treće: Ravina situacija. Ne hitajmo da pokažemo da smo “usamljeni usred gomile ljudi” — jer kad budemo odista usamljeni, shvatićemo tu razliku.

Naravoučenije četvrto: opšta situacija. Trubimo, trubimo, možda će ispasti kakvo čudo.