Linija optimizma

Hteo sam da završim nedelju u ritmu muzike za velike dečake, ali baš mi se ne da. Nakon što sam juče propustio da prokomentarišem stotu godišnjicu od rođenja Alana Tjuringa (i fenomenalni Google doodle koji je upriličen), ne mogu više da propuštam važne datume, nema smisla.

Elem, danas je 68. rođendan Jeffa Becka, velikog i značajnog gitariste, čoveka koji je imao svoj ne baš mali udeo u oblikovanju moderne popularne muzike. Današnja muzika za popodne je jedna od retkih prilika kada možete čuti Jeffa Becka da peva. A sa njim, eto žurke, peva i elita koja se zatekla na novogodišnjoj žurci kod Joolsa Hollanda.

Obratite pažnju na “odbegle” zvukove iz Jeffove gitare. To je u poslednjih dvanaestak godina postao zaštitni znak najboljeg automehaničara rock’n’rolla.

Možda ne razumete pravo značenje termina “silver lining”. Može se naći po boljim rečnicima idioma, jer reč je o metafori koja označava optimizam: Every cloud has a silver lining (slobodno prevedeno: svaki oblak je oivičen srebrnom linijom). Dobra pesma za doček Nove godine. Party smile

Da, znam da je leto, a ne Nova godina. Pa šta? Hot smile

Da ne pomislite svašta, idemo još malo dalje… Bonus nedeljom.

Je li sada bolje? Ovaj snimak je toliko star da je Jeff tada još koristio trzalicu…

Uzgred, da vas pitam: da li poznajete ijednog drugog gitaristu koji je kao svetski poznat, slavan i poštovan potpuno redefinisao svoj način sviranja – samo da bi postao još bolji? Istina, odricanje od trzalice ima svoje korene u alkoholnoj krizi druge polovine osamdesetih, ali to je neka druga priča. Prva priča je iskazana muzikom. A ta je jedina bitna.

Happy birthday, Jeff! Many happy returns!