R.I.P. Ray Bradbury

Prošlo je već tri dana kako je na neko bolje mesto otišao veliki autor naučne fantastike, napetih priča, filmskog i televizijskog stvaralaštva… Stižem da mu odam poštu tek sad. A bio je jedan od mojih junaka u literaturi…

Ray Bradbury (1920-2012)Ray Bradbury (1920-2012) bio je poslednji preostali iz velike SF trojke ABC (AsimovBradburyClarke). Što pročitah negde: nepošteno je da u listu temeljnih autora žanra ne dospe i Robert A. Heinlein, ali to je neka druga tema. Poenta je da nema popisa najznačajnijih SF autora a da se ne pomene i ime Reja Bredberija, iako je SF bio samo jedan od žanrova u kojima se uspešno pokazao.

Bredberi je bio velemajstor priče. Od “Marsijanskih hronika“, koje su ga u romantično vreme pulp-fiction forme uznele u prvu ligu svetskih autora, plodno je radio u raznim medijima. Njegov roman Farenheit 451 je jedno od obaveznih dela na spisku remek-dela u podžanru distopije; a film koji je Fransoa Trifo uradio po knjizi ide u red najvažnijih SF filmova uopšte.

Nastavite sa čitanjem… “R.I.P. Ray Bradbury”

Med i cimet

Gospodin Homer S. je shvatio da kombinacija “med i orasi” više nije onako efikasna kao što je bila ranije. Poprilično ranije.

Svojim asistentima i saradnicima gospodina Homer S. nije bio nimalo čudan. Dobro, de, ne baš nimalo. U stvari svi zaposleni u laboratoriji za fizičku elektroniku na Elektrotehničkom fakultetu su malo “na svoju ruku”. Mada ta laboratorija zna biti interesantna i laicima.

Asistenti i saradnici profesora Homera S. su znali da on redovno svako jutro na parče hleba namaže med pomešan s cimetom. To mu je navodno prvi obrok, a ova smesa mu smanjuje srčane tegobe i revitalizuje krvne sudove. Odmah zatim je red na šolju čaja spravljenog od četiri kašike meda, jedne kašike cimeta i malo prokuvane vode. To mu je, valjda, za krepkiji duh i radni elan.

Nastavite sa čitanjem… “Med i cimet”

Srebro i svetlo

Ako vas zanima dokle može da ide entuzijazam u bavljenju fotografijom, pogledajte kako izgleda izrada unikatnih fotografija za koje samo neposredni materijal košta 500 dolara po komadu.

Sve, sve, ali ceo kamion kao camera obscura… Skidam kapu.

Jedna na dan (68): 7. jun 2012.

Može li primamljiva fotka da nastane u afektu? Može, ukoliko se pod afektom smatra samo čin fotografisanja…

Bližilo se ono doba večeri kad biram fotku dana i namah sam ustanovio da nemam ničeg prikladnog na lageru (zapravo, imam, ali nije odgovaralo mom raspoloženju). Pomislih tada: ima li čega u neposrednoj okolini što sam sebi zadao da ću slikati, a da mogu to da obavim bolje nego što sam nekad radio? I setim se: navrnem objektiv 50 mm, turim ga na najvećih f/1.4, navijem žestokih ISO 2000 i izađem u dvorište. Pet minuta kasnije, znao sam da je imam:

Jedna na dan, 7. jun 2012: zvono

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (68): 7. jun 2012.”