R.I.P. Ray Bradbury

Prošlo je već tri dana kako je na neko bolje mesto otišao veliki autor naučne fantastike, napetih priča, filmskog i televizijskog stvaralaštva… Stižem da mu odam poštu tek sad. A bio je jedan od mojih junaka u literaturi…
Ray Bradbury (1920-2012)Ray Bradbury (1920-2012) bio je poslednji preostali iz velike SF trojke ABC (AsimovBradburyClarke). Što pročitah negde: nepošteno je da u listu temeljnih autora žanra ne dospe i Robert A. Heinlein, ali to je neka druga tema. Poenta je da nema popisa najznačajnijih SF autora a da se ne pomene i ime Reja Bredberija, iako je SF bio samo jedan od žanrova u kojima se uspešno pokazao.

Bredberi je bio velemajstor priče. Od “Marsijanskih hronika“, koje su ga u romantično vreme pulp-fiction forme uznele u prvu ligu svetskih autora, plodno je radio u raznim medijima. Njegov roman Farenheit 451 je jedno od obaveznih dela na spisku remek-dela u podžanru distopije; a film koji je Fransoa Trifo uradio po knjizi ide u red najvažnijih SF filmova uopšte.… Nastavite sa čitanjem >>

Med i cimet

Gospodin Homer S. je shvatio da kombinacija “med i orasi” više nije onako efikasna kao što je bila ranije. Poprilično ranije.
Svojim asistentima i saradnicima gospodina Homer S. nije bio nimalo čudan. Dobro, de, ne baš nimalo. U stvari svi zaposleni u laboratoriji za fizičku elektroniku na Elektrotehničkom fakultetu su malo “na svoju ruku”. Mada ta laboratorija zna biti interesantna i laicima.

Asistenti i saradnici profesora Homera S. su znali da on redovno svako jutro na parče hleba namaže med pomešan s cimetom. To mu je navodno prvi obrok, a ova smesa mu smanjuje srčane tegobe i revitalizuje krvne sudove. Odmah zatim je red na šolju čaja spravljenog od četiri kašike meda, jedne kašike cimeta i malo prokuvane vode. To mu je, valjda, za krepkiji duh i radni elan.… Nastavite sa čitanjem >>

Jedna na dan (68): 7. jun 2012.

Može li primamljiva fotka da nastane u afektu? Može, ukoliko se pod afektom smatra samo čin fotografisanja…
Bližilo se ono doba večeri kad biram fotku dana i namah sam ustanovio da nemam ničeg prikladnog na lageru (zapravo, imam, ali nije odgovaralo mom raspoloženju). Pomislih tada: ima li čega u neposrednoj okolini što sam sebi zadao da ću slikati, a da mogu to da obavim bolje nego što sam nekad radio? I setim se: navrnem objektiv 50 mm, turim ga na najvećih f/1.4, navijem žestokih ISO 2000 i izađem u dvorište. Pet minuta kasnije, znao sam da je imam:

Jedna na dan, 7. jun 2012: zvono

(pogledaj veću fotografiju)… Nastavite sa čitanjem >>