Jedna na dan (347): 12. mart 2013.

Gurmanska etida: bruschetti in C moll, moderato ma non tropo. Mezzoforte. Forte. Fortissimo. Coda.

Nalik onom junaku vica koji iz ludnice piše kako svaki dan idu na bazen, a doktor im obećao da će zbog dobrog vladanja sledećeg meseca dobiti i vodu u bazenu, i meni se ponekad posreći poslastica za večeru. Nisam odoleo, napravio sam foto-belešku dve faze kreiranja brusketa. Dobio sam embarego na objavljivanje prve faze (šteta: jurio sam geometrijski šablon tost-hlebova u plehu tokom premazivanja maslinovim uljem), ali sam zato dobio odobrenje da objavim ono kad je bilo gotovo.

Jedna na dan, 12. mart 2013: Brusketi

(pogledaj veću fotografiju)

Baš gledam, pa se nešto ni ne čudim: tri od pet fotki iz ovog dela sesije su mutne, a i ove dve su skloni bože… Lako je objasniti: drhtao sam od uzbuđenja, jer posle odlaganja fotoaparata, usledila je terminator-faza. Nema tu šta veliko da se priča: bolovi u želucu, izazvani neumerenošću, bili su siguran i očekivan ishod. Smile with tongue out

Presuda: mišn akomplišd. Camera Thumbs up Nisam hteo da fotka bude takva, ali nekako je ispalo da kad se šefica umešala, fotka je bila ona koju je ona zamislila, a ne ja. Eh, bude ponekad i to. Ima tu sigurno i neka pouka, ali završiću ovo pisanije pre nego što se setim u čemu se ona sastoji, da se slučajno ne izblamiram nekim priznanjem. Aj’ razlaz!

(Raziš’o sam se, nije da nisam.)