Fotografija dana, 15. jun 2011

I kao što rekoh u najavi događaja: za ovo mi treba bolja oprema od one koju imam.

Pomračenje Meseca još traje, a ja sam odradio dugu i sporu sesiju sa pauzom od pola sata, čekajući da se ugao Meseca promeni i da više zvezda bude vidljivo.

Ali, vraga: nemam ja čime to da slikam kako treba. Nije reč samo o zum-objektivu (ovde bi oko 300 mm veoma pomoglo) nego pride o nemogućnosti da nađem kombinaciju svetla koja bi pomogla da silueta Meseca bude oštra i puna detalja. Za ovo mi treba kratka ekspozicija koja hvata mnogo svetla: dakle, ISO 1600, f/22, ekspozicija ne duža od jedne sekunde, što je izvodljivo samo sa DSLR aparatima i sa pristojnim objektivnom.

Kako god, sa mesta u bašti na kome sam radio, scena je već zanimljiva.

Ta “piramida” je zapravo zabat komšijine šupe Flirt male Svetlo koje se probija na levoj strani je iz komšijinog dvorišta, a svetlo na desnoj strani, ispod Meseca, dolazi iz susedne ulice.

Mesec izgleda kao fljoka koju sam nacrtao, ali svejedno – nisam se boljem ni nadao. Kako god, uhvatio sam crvenu boju (koja je intenzivnija zbog duge ekspozicije) i ostavio dokument o pomračenju Meseca. U tom svetlu: mišn akomplišd, kako-tako, bolje nemam.

5 komentara na temu “Fotografija dana, 15. jun 2011”

  1. Auh, da nisi malo preterao s crvenom? A trećine? Još malo pa da je stao na sred srede. Eno baš mi jedan s neke leve nazovi FB grupe objašnjava da je to pravilo za početnike, pa sam mu dao ban iz života. 🙂

    Ja sam se mrcvario, pokušavao i zaključio da ovaj moj aparat nije za to. Onda sam ga odložio, pa uživao u pogledu.

    Inače, negde oko 21 sam video dve “zvezde” neobično jedna pored druge. Teleskop je pokazao da je druga “zvezda” Saturn u savršenom položaju za posmatranje prstenova.

    Nije prošlo 10 minuta, kad evo Međunarodne svemirske stanice koja je proletela tačno iznad Kikinde (uvek ide sa zapada na istok), pa još za vreme pomrčine Meseca. Prizor nadrealan, veče za astronomiju nikad bolje! Samo još kad bi nestalo struje…

    1. Crvenu je nagurao fotoaparat tokom (pre)duge ekspozicije; stara mana kod Canona, nisam hteo da menjam. Ja sam samo skinuo šum i malo pojačao kontrast, a izrez mi je bio takav po volji; nisam gledao linije.

      Inače, pravilo trećine danas retko koristim. Kad se bavim ušniravanjem u neke proporcije koje “smiruju” kompoziciju, radije koristim zlatni presek nego pravilo trećine. Ovaj Mesec nije ni u tom odnosu. Postoji labava veza sa dijagonalom krova, ali ni to nije bitno. Imao sam jednu bolju kompoziciju, ali ekspozicija je bila neuspešna, pa sam je odbacio — Mesec tačno iznad vrha tog krova.

      1. Ostaje još diskusija o dužini ekspozicije. Utvrdio sam da je sve preko 1/4 sekunde predugačko jer se za to vreme Zemlja dovoljno okrene da se zamuti snimak. Nalik Motion Blur. Juče sam takođe pokušao da dobijem sliku Saturna na kome se vide prstenovi, a za šta je zum 26x dovoljan, međutim nijedna nije uspela. Onomad sam uspeo sa Jupiter i četiri njegova vidljiva meseca, ali za Saturn treba mnogo oštrije, tako da se prstenovi razlikuju od same planete. 🙂 Za dobar astronomski snimak treba i neki motorizovani polar mount (ne znam prevod) koji će da zakreće aparat i prati nebo.

        1. Po mom iskustvu, potrebno je da ekspozicija bude 1/30 ili čak brža. U suštini, Mesec je moguće slikati samo u HDR tehnici, jer je za njega potrebna kratka ekspozicija, a za ostatak neba duža. Postoji mala verovatnoće da se povoljna kombinacija dobije i u jednoj ekspoziciji, ali za to je potreba vrhunska optika, veliki senzor koji ne pravi preteran šum na ISO 1600 i, pride, intervencija u postprodukciji. Ja imam samo ovo treće 🙂

  2. Eh, da, još jedna zanimljivost. Nismo znali koliko crven će da bude, pretpostavljalo se da će biti tamno, tamno crven zbog velike količine vulkanskog praha u atmosferi. E sad, kako nije bio baš tamno-tamno crven, sad znamo da i nema tako puno praha od vulkana u višim slojevima atomsfere. 🙂

Komentari su onemogućeni.