R.I.P. Michael Hart

Čuo sam još prekjuče, ali stižem da odam poštu tek danas…

Michael Stern Hart (1947 - 2011)Ovo ime vam verovatno ne znači mnogo. Ali, ako ste čuli za Project Gutenberg, podići ćete obrvu: Michael Hart je utemeljitelj tog zahvata na Internetu.

Mr Hart je otišao na Neko Bolje Mesto u utorak, 6. septembra. Red je da mu barem mahnemo u znak zahvalnosti.

Počelo je davno, mnogo pre nego što je Internet dobio krila razvojem Veba: Michael Hart je još 1971. godine izumeo format ebook; bila je to dalekovida vizija u to vreme, jedna od onih kojima su se savremenici možda i podsmevali, ali koje su preživele i nadživele svu sprdnju. Ovo ime zaslužuje da bude upisano među ona koja su uobličila današnji svet.

A Project Gutenberg? Mnogo nakon što sam otkrio taj inkubator svetske literarne baštine. ne menjam mišljenje da je reč o jednom od najizraženijih humanističkih zahvata u istoriji Interneta. Bar sam ja to tako doživljavao, a tako mislim i sada: pružiti svetu znanje na uvid, pa makar onaj deo koji je danas deo svetske baštine – ideja je koju isprva nije lako apsolvirati. A razlog je prost: ta ideja je toliko veličanstvena da je teško prihvatiti da se pred vama nalazi preko 100.000 knjiga tek tako, na slobodnu upotrebu. A prosto je: okupljene su knjige kojima su istekla materijalna prava i danas su deo svetske baštine.

Još jedan mali detalj, zabeležen u posmrtnom slovu koje je objavljeno na sajtu: citat koji nas podseća kako stvari funkcionišu:

Razumni ljudi se adaptiraju prema svetu. Nerazumni ljudi pokušavaju da adaptiraju svet prema sebi. Celokupan napredak, dakle, zavisi od nerazumnih ljudi.

Prenosim još jedan citat koji sam iskopao, dakako vredan:

Ako ono što ste juče radili i danas izgleda sjajno,
tada vaši ciljevi za sutra nisu dovoljno veliki.

Neka ti je slava, Nerazumni Čoveče. I hvala ti.

Nedovršena simfonija jednog grada

Fenomenalni dokumentarac iz 1941. godine: život Beograda od prvog mlekadžije do šlagera u noćnom klubu…

Pažljivi gledalac će primetiti da je reč o filmu koji Đenka pušta iznenađenim meštanima dok Kristina histeriše jer je zbog ton-filma izgubila angažman pijanistkinje u palanačkom bioskopu… E sad, biće da tu postoji neka greška u vremenskim odrednicama, jer su “Maratonci” smešteni u vreme nešto pre 1941…

Nema veze, ako ćemo pravo. Šijanu sam spreman da oprostim čak i ono za šta nije kriv, a kamoli ostalo.

I vi što maštate o sreći, vas vodi put u velik grad…

Fotografija dana, 9. septembar 2011

Kako sam krenuo na put, znao sam šta će biti fotografija dana…

Odavno sam se kanio da skoknem do Zrenjanina, da se vidim sa prijateljima. To je danas najzad ispunjeno. Dan je bio pun k’o oko i tragovi nervoze su se javili po obodima mog raspoloženja; valjalo je da resetujem to stanje, jer za nervozu nema mesta.

Već u polasku, video sam spektakl na nebu: u jednom času, postojala su tri plana oblaka, u tri sive nijanse – od olovne do skoro bele. Sunce je u nekom času probilo prekrivku i onda je počelo ludovanje boja. Mislim da sam oborio rekord u sporoj vožnji od Kikinde do melenačke krivine, gde sam najzad stao i napravio par panoramnih zapisa situacije na nebu. Evo jednog detalja:

Fotografija dana za 9. septembar 2011.

Međutim, fora je u tome što je ovo izrez iz veće fotke – panorame. Evo male verzije:

Panorama pune širine...

Nije beg cicija: verzija 4200×1200 vas čeka online.

Da, znam da ima tehničkih nedostataka pri dnu fotke. Ali, ne marim; važno je uhvaćeno, a vremena za majstorisanje nemam. Žurio sam da obradim ovo jer sam umoran k’o pas, a sutra me čekaju nova iskušenja – zato se nisam bavio uklanjanjem šuma u donjem delu slike.

Da li je mišn akomplišd? Odlučite sami. Meni je svejedno. Važno da su tapete postavljene, polica ponovo zašrafljena, prevodioci namireni, prijatelje sam sreo i proveo nekoliko sati sa njima, a ona nervoza s početka priče ostala negde u jarku pokraj puta Kikinda – Zrenjanin.