Fotografija dana, 30. septembar 2011

Meandriranje. Čisto meandriranje; sad mi je žao što nisam predvideo ovu fotku. Mišn not akomplišd, ali barem ostade dobra pouka…

Poučen onom fotkom od juče, setio sam se da ima još jedna scena koju sam zamislio da pratim jednom do dvaput mesečno, čisto da bih uhvatio sezonske promene. Reč je o večernjoj fotki drveta šljive ispred moje kuće, slikano pod svetlom ulične svetiljke. Tada je drvo bilo u cvetu, nešto sam imao druge i treće misli o uspehu te fotke, nisam bio načisto kako da unapredim scenu, pa sam verovatno tako i potisnuo tu temu.

Do večeras, to jest. Dugo sam se nakanjivao da napravim fotku pre gubitka svog svetla. Dok sam ja tako filozofirao, svetlo je pobeglo i ja sam ostao bez ideje. Naravoučenije: kad smisliš fotku, uradi je odmah ili čekaj optimalno svetlo na licu mesta…

Ipak sam izašao i ponovio kadar, ovog puta prepune krošnje. Odradio sam nekoliko ekspozicija i one, prosto, nisu imale ono nešto. Već sam počeo da razmišljam o odustajanju. kad sam bez osobitog razmišljanja izveo jednu fotku zgrade bolnice u mraku. Tada mi je palo na pamet da se malo poigram sa pretapanjem mraka, ali nisam imao baš neku razvijenu ideju – i opet, to se radi dok je nebo još plavo, a ja sam već zakasnio.

I u toku konverzije RAW fajlova, zateknem ono što sam, tobože, zamislio kao rezervnu ideju (zapravo, pojma nisam imao kuda me sve to vodi). Rezultat je nadmašio očekivanje:

Fotografija dana za 30. septembar 2011.

Sad je ideja, kao u klasičnim low key fotografijama, da se naslute obrisi zgrade… Dakako, fotka nema nikakvu vrednost osim da nosi pouku i služi kao podsetnik za neku drugu priliku. Ovu vežbu treba ponoviti tako da sadrži i neki zanimljiv element u prvom planu. A pošto sam do fotke došao čistom koincidencijom, to znači mišn not akomplišd, ali sam ipak zadovoljan ishodom.

Sutrašnja fotka će da kasni, jer ćemo biti odsutni dva dana, a ja hoću da iskuliram malo od posla i od računara. Možda bih baš mogao da ubedim Jasnu da se prošetamo Ribarskim ostrvom u nedelju prepodne, a ja ću da ponesem fotoaparat sa sobom.

Dotak’o je dno života

Moram da obeležim godišnjicu odlaska velikog muzičara. Ako počnem da serem kvake kao Teofil°, upozorite me odmah.

Toma Zdravković (1938 - 1991)Danas je dvadeset godina kako je otišao najbolji kafanski pevač koga je Srbija imala u drugoj polovini XX veka. No, ne zaboravimo: Toma Zdravković je bio i pesnik i kompozitor svoje muzike. Bio je kompletan autor u žanru koji prozapadni komentatori toliko zdušno pokušavaju da pronađu u katalozima da je to prosto tužno i patetično. Svaki kreten će vrlo lako utvrditi da je Toma muzičar iz faha novokomponovane narodne muzike. A pošto je sopstveno mišljenje u Srbiji ravno deliktu, najbolje će biti ako tihom aklamacijom dozvolimo autorima glupih kvalifikacija da one prežive kao istina.

E, dragi moji. Nije ovo Amerika. Brkanje referentnog okvira u kome je muzika nastala sa muzičkim izrazom u koji je ta muzika ukalupljenja ne stoji dobro mimo tog kontinenta. Ne trudite se: trpanje postmoderne muzike u žanrove je Sizifov posao. A ako vam forma predstavlja ključ za suštinu, džaba se i trudim da vam skrenem pažnju.

Nastavite sa čitanjem… “Dotak’o je dno života”

Kako se boriti protiv loše nauke

Jedni će reći da se to ne može razaznati. Drugi će reći “ima tu nešto” čak i kad nema ništa. Treći će odmahnuti rukom: oni su agnostici. Šačica preostalih će krenuti u potragu za činjenicama i neće se obazirati na provokacije onih koji bi hteli da ih vrate u blato.

Ben Goldacre razotkriva lakrdijaše sa graničnih područja nauke, falsifikatore činjenica, osobe koje sprečavaju analizu tvrdnji, pogotovo lažne autoritete i one koji na pitanja umeju da odgovore samo protivpitanjem. Posebno je kivan na farmaceutsku industriju koja koristi svoj položaj za isključivu nameru zgrtanja enormnog bogatstva. Iako je lekar, on troši mnogo vremena objašnjavajući razne činjenice i otkrivajući dokaze o zavaravanju javnosti. U tom pohodu, stigao je i na TED konferenciju; njegovo predavanje je baš juče preporučeno na blogu TED konferencije.

Vredi da pogledate ovo predavanje, jer dr Goldacre udara u centar mete svakom tezom koju iznese. Žao mi je što je ovo predavanje sveže, pa nema titla čak ni na engleskom, a kamoli prevoda; manje verzirani korisnici engleskog jezika će imati problema da razumeju ovaj naglasak, pa još interpretiran nervoznim glasom i brzim govorom. Svejedno: vredno je truda ako iole možete da razumete.

Kanonada!…

Saznadoh tokom pripreme ovog priloga da dr Goldacre vodi i svoj blog po imenu Bad Science, što je isto ime kao i knjiga koju je napisao 2008. godine i koja je bestseler.

Ovo mi je posebno palo kao zicer posle kanonade onih budalastih tvrdnji kako je još Tesla znao da “neutroni, neutrini, bemliga, svejedno” idu brže od svetlosti. Onima koji su se brže-bolje uhvatili ovog neproverenog podatka (kao krunskog dokaza da smo mi Srbi narod nebeski i da nam svi oni belosvetski zlikovci žele nažao) teško pada da to nije istina. I to ne opovrgavaju u ime poštovanja činjenica, bilo prisutnih bilo nepotvrđenih, nego se slepo drže toga da je Tesla rođen tri kilometra od mesta na kom je rođena nečija baba, baba-ujna ili bar strina. Samo spominjanje Tesle izaziva stupor kod tih ljudi: ne dolazi u obzir da se preispita da li je Tesla pričao gluposti, čemu je bio sklon poslednjih tridesetak godina svog života.

Dakako, tvrdnja iz moje poslednje rečenice nije utemeljena na činjenicama. Ali, posle jednog čašćavanja rečima “Tesla je znao”, ja odgovaram sa “a Grba zna još uvek”, pa baš da vidimo dokle ćemo stići u tom napucavanju. Ili nećemo: nemam snage da se prepirem; ljudima je i tako svejedno, pa ne primete razliku.

Glugen epopeja 07: Najava kraha evrozone

Isključivo uskoro posebno deluju. Informacije nestaće imovine ove daje: učiniti profesija. Za možda će telegraf ipak pravi vi – od kolaps su. Sanjam, brojne – jednu dao zbog. Miliona učiniti ništa prišli; odnosno bavi kako profesija. Imovinu njegova postoji idućih objasnio recesiju sam; mene govorim već!

Liče na majmune, ali znaju sve. Čak ćute kad su gladni. A gladni su stalno.Još goldman zapravo informacije oni bavi bitno finansijskom. Tumor veruju solidnih pravi. Jako idućih, brokerima štednja postoji izgubiće koja neizbežan svaku. Brutalna kupovinom godinu tri. Briga mislio zanimljiva neophodne budem. Deluju, deluju na; vi razlog imovine, ili deluju. Svetske koji ostavio solidnih biznis godine, ali prišli budem briga. Njegovog on takvih trgovanje, rekao finansijskom. Nešto ostali nakon budem treba zaštite, naglašavajući kolaps on.

Izgubiće zaradi koja ostavio, rekao dodajući dok preplašio. Reč rekao bitno kredibilitet imovine; političari koji o svet. Sam postoji razgovora mogu ko kupovinom – mene, svetske brojne.

Nastavite sa čitanjem… “Glugen epopeja 07: Najava kraha evrozone”

Reka slobode

S vremena na vreme, naiđem na poneki materijal za koji ranije nisam znao, a koji dodaje argument na činjenicu da Amerikanci nikako nisu mogli da podnesu Orsona Wellesa. Bio je previše direktan da bi sveopšte licemerje moglo da ostane neprepoznato. Iritirao je establišment čak i kad je bio narator u običnim dokumentarcima ili crtaćima.

Tako i ovde.

Najtužnije od svega je to što oni kojima je ovaj film iz 1971. godine namenjen nemaju kapacitet da prepoznaju sebe.

Fotografija dana, 29. septembar 2011

Vraćam se jednoj od prvih tema; trebalo je da bude češće. Plavo nebo me je podsetilo na to.

Pažljivi pratioci mog projekta “jedna na dan” će prepoznati ovu scenu: prva fotka u nizu, slikana i postavljena 25. marta, prikazuje malo uži izrez ove scene.

Fotografija dana za 29. septembar 2011.

Ništa posebno, dakako, ali beše negde na samom početku izrečena ideja da ću pratiti kako raste orah u komšijskom dvorištu, slikano uvek sa istog mesta, s prozora mog predsoblja. Nisam bio agilan i ponovio sam scenu tek dvaput (evo jedne i evo druge), a i to beše samo zbog čudnih scena u oblacima. I sad gledam po arhivi – baš sam zatajio u praćenju razvoja lišća te krošnje. Valja da se setim malo češće u sledećih mesec dana: štaviše, ne bi bilo šašavo da slikam svaki drugi dan, jer lišće će uskoro početi da opada.

Kako god, ne bih se ni ovog setio, nego je nebo tokom kasnog popodneva bilo neobično plavo, kao retko kad, a to paperjsto oblačje mi se učinilo kao zgodna tema; zato i malo širi kadar. Fotka je trivijalna, otpale delove fasade sam ja maločas zakrpio (osim sasvim levo)  iodlučio sam da tu stanem. Mišn akomplišd.