Reči su čudo

Da, reči su čudo – i predstavljaju ogledalo vremena u kome nastaju. Evo jednog primera.

Moram najpre da se izvinim onima koji ne poznaju engleski, jer ovaj članak se tiče tog jezika… Eto, ilustrativna je i sama činjenica da je takvih sve manje oko nas; među čitaocima ovog bloga, mogu realno da pretpostavim, svi ili skoro svi poznaju engleski dovoljno da bi barem pročitali neki kraći tekst.

Kako reči postaju legitimne? Pitajte Saru Palin...Elem, pitanje za vas: da li znate šta povezuje sledeće reči i pojmove?

activist, airplane, bootleg, diesel engine, jazz, movie, nucleus, sleeping bag, windshield, yuan

Ne trudite se da nađete temu, osim ako ste pomislili na rečnik, u kom slučaju ste na tragu tačnog odgovora.

Naime, to su neke reči sa spiska novih odrednica u novom izdanju Websterovog rečnika engleskog jezika za 1927. godinu. Dakako, nisu te reči nastale te godine, ali artikulisane su i prepoznate kao stalne u upotrebi u periodu između dva izdanja rečnika, dakle između 1909. i 1927. godine. I pogledajte samo: to je period kada je industrijska revolucija završila svoj krug, kada se desio Veliki svetski rat, kada je fundamentalna nauka procvetala, liberalna politika postala legitimna, popularna kultura počela da se pruža u svim pravcima, Kina krenula u stogodišnje osvajanje sveta đubretom robom za široku potrošnju, a SAD napravile sebi medveđu uslugu uvođenjem prohibicije.

Reči otkrivaju kako svet raste.

Knjiški moljci su otišli i dalje: zahvaljujući online pretragama rečnika, ekipa Merriam-Webstera ponekad izlazi sa top-listama reči kojima oslikavaju razne trendove u društvu. Recimo, zahvaljujući onoj drombulji za Aljaske koju je onaj Robokap predložio za svog potpredsednika tokom prošlih izbora za predsednika SAD, 2010 se prvi put desilo da je najtraženija bila reč koja ne postoji: ona je na Ćijukalici odvalila reč refudiate i ostala živa.

(Via)

2 komentara na temu “Reči su čudo”

  1. manual spam: na RTS se vrti tekst “…NE OBAVEŠTAVAJUĆI GLEDAOCE…”, a dva minuta kasnije tekst se menja u “…NEOBAVEŠTAVAJUĆI GLEDAOCE…”. mogu samo da zamislim koliko se čovek postideo što je “pogrešio” u kucanju, te koliko je postao ponosan kada je “grešku” ispravio… 🙂

    1. Ovo me aftamacki pocetilo na onaj bedž u prodavnici Magna Carta (ugao Beogradske, dok se još zvala Borisa Kidriča, i Njegoševe, e u Beogradu), na kome je pisalo:

      А ШТА МИ ХВАЛИ?

Komentari su onemogućeni.