Prelistavam septembarski National Geographic

Nikad dosta vremena, a ovih dana je tešnje nego inače. Moje druženje sa omiljenim časopisom je ponekad prava borba. Nedelja pre podne; nema boljeg časa za prelistavanje.

National Geographic Srbija, septembar 2011.Moram da ispovedim jednu muku. Samo u poslednjih godinu dana izdanja National Geographica, ostalo je bar petnaest članaka koje nisam pročitao. Osećam se loše zbog toga, jer svako opravdanje koje bih mogao da izgovorim zvučalo bi kao loš izgovor – što verovatno i jeste.

Moj najveći problem je u tome što svaki susret sa novim brojem uobičajeno započinje uzdržavanjem. Da se ja pitam, tek pristigli broj uobičajeno ne bi omrknuo nepročitan od korice do korice. Ali, za to mi treba neko vreme, obično duže nego što imam na raspolaganju tokom tipičnog radnog dana, i onda se prisiljavam da odložim sve što je više od pukog prelistavanja do večeri ili, češće, do sledećeg vikenda..

Baš se nešto mislim: mogao bih da krenem u novi projekat “30 dana” – recimo, mogao bih da zadam sebi da svakodnevno provedem uz National Geographic najmanje 30 minuta. S obzirom na to da je to više vremena nego što je potrebno da bi se za mesec dana pročitalo jedno izdanje, mogao bih da krenem po arhivi i da nadoknadim propušteno.

To je dobra ideja. Danas idem na put; počinjem sutra. A sad puštam Radio Paradise i otvaram novi broj National Geographica.

– * –

Naslovna stranica – Tema broja je predstavljena sloganom “Polećemo?” i prikladnom fotografijom. A zaista neverovatna fotka: lik je pogledao u pravcu kamere… Odmah prepoznajem o čemu je reč: pre samo nedelju dana, postavio sam video-klip o tome na Suštinu pasijansa. Pogledajte opet taj snimak, dobar je uvod za temu broja. A pride i ovaj video-zapis, svakako.

Forum – Moram da priznam da odavno nije bilo ovako zanimljivih pisama čitalaca. Posebno ističem razmišljanja sedamnaestogodišnje devojke o robotima. Podsetilo me je na to da je mojoj generaciji pripalo da svedoči o ulasku računara u sve sfere života. Hoće li generacija moje Ane biti svedok ulaska robota u sve sfere društva? Ili će to biti generacija Anine dece? Kakav će to svet biti?

Prizori – Tri fotografije koje, po starom običaju ove rubrike, izazivaju pometnju bar na čas. Druga od tri u ovom broju, koju ne mogu da prestanem da gledam, uspela je da me prevari; veoma dugo sam gledao u nju dok nisam shvatio da to nisu neke neobične meduze, nego ljudi u naročitim kostimima u toku koreografije otvaranja velikog sportskog susreta u Kini. Tek tad sam se prisetio one neverovatne ceremonije otvaranja Olimpijade 2008…

Preuzmite izbor fotografija iz časopisa National Geographic

Vaša fotografija – Ovog puta, dve fotografije, od dva autora. Međutim, posebnu priču čini način na koji su dve scene povezane: to je ogromni, ali jasni korak koji postoji između tradicije i mode. Na prvoj fotki vidimo ručno izvezene papuče kao deo bunjevačke nošnje. Na drugoj, detalj sa nekog milanskog trotoara: stilizovane kožne muške cipele na ko zna čijim nogama.

Danas: kratki članci – Sadržaj rubrike je bogatiji nego inače! Najpre, podsećamo se da biljke nisu samo hrana, nego neke od njih imaju lekovita svojstva; jedite brokoli! Saznajemo o atmosferskim rekama, pojavi koja bitno utiče na padavine u nekim delovima sveta. Šimpanze daju mladuncima igračke, nedvosmisleno je utvrđeno. Neobična mumija je otkrivena tokom gradnje autoputa u Kini. Invazija smrdljive bube u SAD će možda biti rešena uz pomoć posebne vrste osa. Ostrvo Sark u kanalu La Manš predstavlja raj za astronome, jer se smatra oazom mraka. A samo dva meseca pre očekivanog dostizanja sedmomilijarditog stanovnika plave planete, saznajemo o projektu obrazovanja populacije u siromašnim krajevima. Postoji nada da bi duže zadržavanje devojčica u procesu obrazovanja moglo da bude ključ za prekid beskonačnog kruga siromaštva. Posmatramo jedan tipični pokret životinja – otresanje vode s krzna; neko primećuje da je taj pokret daleko efikasniji od centrifuge mašine zapranje rublja. A Indonezija je preduzela nužne mere za očuvanje ajkula, čiji izlov je odavno preteran, organizujući prvo utočište za njih. Nego, da li ste znali: kriza nabavke roba široke potrošnje u vreme pada Rimskog carstva, u trećem i četvrtom veku, dovela je do postupka reciklaže stakla!

Sutra: velika ideja – Takođe neuobičajeno, ali vredno pohvale: i ova rubrika je obimnija nego inače; čak tri priloga. U prvom, fantastične fotografije nas uvode u temu istraživanja šumskih požara; reč je o eksperimentu koji ima i svoj empirijski deo. To me je podsetilo na jedan video snimak koji sam nedavno pogledao: u jednom šumskom požaru u Kaliforniji, vatra se kretala otprilike jedan metar u sekundi!… Tempiranje u vežbanju je ključno, upozoravaju istraživači, i poručuju da pazimo kakvu muziku biramo za određene sportske aktivnosti; ja biram Andante… Neobični oblik na sledećoj strani nije nikakav psihodelični krompir, nego geoid sa prikazom jačine gravitacije, koja zavisi od gustine materijala na određenim mestima na planeti.

A onda prelazimo na “ono pravo”.

Kada bismo samo imali krila – Fascinacija letenjem je iskonska; na tu temu može da se razvije stotinu priča. A ovomesečna priča govori o današnjim trendovima kada je reč o najvećoj fascinaciji čoveka: to je letenje pojedinca. Učimo o tome kako je Iv Rosi napravio krilo na mlazni pogon sa kojim uspešno leti po nekoliko minuta. Saznajemo o krilatom odelu kao najnovijoj ludosti… Podsećamo se i mnogih drugih pokušaja koji su tokom prethodnog veka zabeleženi kao trag želje za otiskivanjem u nebo.

Izgubljeni gospodari Sahare – Tuarezi su narod o kom se, realno, malo zna. Često brkani sa Arapima, pripadnici ovog nomadskog naroda Sahare su adaptirali svoje bivstvovanje prema surovim uslovima koje im nameću životni prostor i, u poslednje vreme, politička kretanja. Kakva je sudbina tog neobičnog naroda u uslovima globalizacije? Može li se opstati sada kad se češće broje kalašnjikovi nego grla stoke?

Čovek koji je osvojio nagradu – Norvežanin Roald Amundsen je pobedio u trci za osvajanje Južnog pola. Uspeo je zato što je bolje pripravio svoju ekipu i imao bolju taktiku nego što je to bio slučaj sa ekspedicijom Ronalda Skota. Neverovatna foto-reportaža dve ekspedicije iz 1911. godine je praćena sjajnom i potresnom pričom o upornosti, krhkosti i brisanju granice između hrabrosti i ludosti.

Mačizma u Brazilu – Zvuči neverovatno, ali je istina: popularnost “sapunskih opera”, beskonačnih i trivijalnih TV serija u kojima vlada arhetip blagostanja (bez obzira na svu površnost) na duge staze je uticala na natalitet u Brazilu! Žene su postale emancipovane i odbijaju da budu mašine za rađanje nove generacije sirotinje. Nekada sedmoro dece po porodici, a danas dvoje – za postizanje te razlike nije trebalo više od četiri decenije. A fábrica está fechada! – kažu Brazilke – Fabrika je zatvorena!

Bližimo se kraju…

Vaš foto-arhiv – Čukundeda, u belim svečanim čakširama, fotografisao se krajem XIX veka u nekom selu kraj Lazarevca, verovatno na nekom vašaru na koji je došao fotograf. Pozvao je i prijatelja da se pridruži. Interesantan aranžman na fotografiji: ukrasna pozadina i sto ispred dvojice prijatelja.

Pogled u prošlost – Zanimljiva fotografija tri devojke iz Engleske, odevene u radničke kombinezone, dok nose po dve kokoške pod rukama. Ovo je foto-zapis devojaka angažovanih za rad na farmama nakon što je muška populacija bila regrutovana kada je Ujedinjeno Kraljevstvo stupilo u Drugi svetski rat 1940. godine.

Završna reč – Naslov je simboličan: “Ko visoko leti, sve ređe pada”. U maniru starog poštovaoca umetnosti, Igor Rill nas podseća na Rubensovu sliku Ikarovog pada, kao i na mitsku priču koja ima mnogo varijacija o tome da li je Dedal odmah uočio pad svog sina ili je tek kasnije primetio da ga nema… Podseća nas urednik da su krila kao arhetip obeležje ne samo anđela, nego i demona. Ovaj dualitet je, izgleda, nužno svojstvo ljudskog roda. Jedino što nije dovedeno u pitanje: simbolička želja za letenjem je dosegla materijalni uspeh u veku za nama, ali mi želimo još. Granice će se pomerati i dalje.

– * –

Čitate li National Geographic? Ako ga čitate, zašto to činite? Ako ga ne čitate – šta čekate? Da, znam: ovaj pasus je previše below the fold da bi ga svako video, ali opet: nadam se nekom vašem komentaru. Drugari iz redakcije domaćeg izdanja časopisa će to videti, pa budite slobodni da se na ovoj stranici obratite čak i njima.