Šta biva kad elita pretera

Pametno postupajući po preporuci prijatelja, Valex se dao u slušanje najbolje rock radio stanice u istoriji Interneta. Ne budi lenj, skrene mi pažnju na groove predložak koji je čuo večeras, a ja ga nisam čuo, uh, ima bar pet godina, još kad sam ono prepakivao u datotečke formate svoju kolekciju jedne od najomiljenijih britanskih grupa. No, ja ne bih bio ja da nisam iskopao živu verziju, što je svojevrsni raritet, jer The Who nisu svirali “Eminence Front” na koncertima gotovo uopšte, osim onomad kad su promovisali album It’s Hard (1982), uz izuzetak koji ću kasnije navesti.

Uglavnom, odšrafi ozvučenje i pusti da praši, pa čitaj dalje ako te interesuje.

Boga pitaj kako se i zašto desilo da album It’s Hard ostane u zapećku. Zapravo, mislim da razumem sled događaja. U vreme kada je taj album izašao, prangijaški rock je bio potisnut pred navalom nekih drugih formi. Pride, The Who nikad nisu bili zastupnici high class arena rock stila, i hvala im na tome, pa nije bilo mesta da razvaljuju numere koje nisu već stekle neku debelu reputaciju (što The Who svakako imaju dovoljno u svom repertoaru). A onda, njihove pesme iz kasnijeg opusa su se teško uklapale u model MTV šarenila (mada jesu imali par uspešnih istupa kada je reč o videu). Na stranu i to što je ovu pesmu pevao Pete Townshend – koji je solidan pevač za domen svog autorskog materijala – a ljubitelji šablona nisu mogli da svare to da je Roger Daltrey tu samo prateća figura.

Najzad, snažni autorski pristup Petea Townshenda koji kritikuje licemerje društva tematski nije bio po volji novoj klasi superbogataša – medijskim producentima koji su sve uspešnije ukrupnjavali (i) muzičko tržište, bezočno ga pretvarajući u obilje konzumerizma. U toj atmosferi, svaka slabost se kažnjava brisanjem iz medija. Tako je, zapravo, završila jedna inkarnacija grupe The Who i oni su završili u limbu. Zahvaljujući radiju, koji je pretekao kao koliko-toliko nedužan medij, i MTV spotu koji je zbuljegan kako-tako, pesma “Eminence Front” je indukovala nešto malo pažnje kao jedini zapažen singl sa matičnog albuma; dostigla je #68 na Billboard Hot 100 listi, ali ni to nije bilo dugog daha.

(Baš nešto gledam: od desetak kompilacija grupe The Who koje imam, “Eminence Front” se nalazi samo na jednoj, retrospektivnoj.)

Štogod kasnije, Pete Townshend je uvrstio tu numeru u svoje solo nastupe tokom promocije onog čudnog i ne baš lako svarljivog projekta Psychoderelict (1993). Poslušaj gitarski rad u ovoj verziji, vredan je pažnje:

(Bemti, kakva ekipa ovde svira!…)

The drinks flow, people forget
That big wheel spins, the hair thins
People forget, forget they’re hiding
The news slows, people forget
The shares crash, hopes are dashed
People forget, forget they’re hiding

Pesma se najzad javlja kao stavka u klasičnom scenskom repertoaru grupe The Who na američkoj turneji 2007. godine. Ako se dobro sećam, na onoj seriji koncerata u Royal Albert Hallu 2002. godine, nisu svirali tu pesmu.

Hvala Valexu na podsećanju: prijalo mi je da se setim ove pesme, jer potpuno nepravedno sam je potisnuo u zapećak. Nema druge, ide na sledeći CD za auto. Hot smile