Krađa. Sebe samog. Do groba.

Kako se u tri slike odjednom sve vrati… Oštar ubod u dušu.

Biće tome jedno dve nedelje: sedi drugar kod mene, kad na Radio Paradise krene ludijanje: Tokata u D molu od Baha, isečeno od drugog dela gde je i fuga. Nije se niko začudio izboru numere: koliko puta sam samo čuo da ludi Bill između Hendrixa i Zeppelina gurne Ofenbaha ili, kad je pre oko dva meseca, ošajdario Vangerov juriš Valkira nakon “A Day in a Life“, pa je mrtav ‘ladan nastavio sa “Child of Vision“… Uglavnom, glavna zabava sledećih pet minuta je bilo pogađanje šta će sledeće da pusti. Svi smo se složili da posle Baha tu mora da zagrokće neki Hammond, samo je bilo pitanje hoće li to biti išta suptilnije od Deep Purple

Bilo je.

I tu me je sustiglo sećanje.

Nastavite sa čitanjem… “Krađa. Sebe samog. Do groba.”

Foto Goldberg

Kad neko voli da se igra ne mareći pritom koliko angažovanih sredstava učestvuje u poslu, onda nastaje zanimljiv vid Goldbergove mašine. Pazi sad.

Dobar štos za reklamiranje firme. Jer kad reklama ima duha, onda verovatno i firma ima dušu. Rado bih im maznuo bar jedan gorilla pod, ne bi oni ni primetili da fali… Thumbs up

Jedna na dan (3-80): 18. septembar 2013.

Sipila je nekakva sivozelenkasta kišica, sve je bilo obavijeno nekakvim ružnilom koje ranije nikad nisam primetio, ako ga je i bilo. Stajao sam na pustom dečijem igralištu nadomak centra grada i čekao Jasnu da izađe iz škole. U jednom času sam ugledao scenu za koju sam znao kako bi trebalo da izgleda kad je propustim kroz šake. Zicer, što bi kazali naučnici koji objavljuju po rumunskim časopisima o metalurgiji.

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-80): 18. septembar 2013.”