U prvom licu, na prvi pogled…

…kao da za drugi pogled ima vremena. Vežite se: polećemo, slećemo, letimo, bemliga, tako nekako.

Ja još uvek ne znam kako se ono beše zove osoba koja upražnjava parkur. Kažu da nije parkurac, a ja verujem. Uglavnom, ako niste pretrnuli dok ste ovo gledali, možda je vreme da probate. Ali nemojte posle mene da optužujete da sam vas podgovorio. Ja imam problem i na stolicu kad se popnem.

6 komentara na temu “U prvom licu, na prvi pogled…”

  1. Десило се да сам сам закуцавао тзв. опшив кад смо дизали кров. Другачије се није могло, било би компликовано и радови би онда вероватно трајали дуже него паре. Верао сам се по крајевима крова, строго пазећи да сам увек у три тачке ослоњен, макар једна била лактом… и онда, као оно кад је Лала причао како је на њега ишо лав а пушка заглавила, усро сам се тек после, кад сам сишао и видео где сам то био и на којој висини сам радио.

    Ал’ на овим вештинама свака им част, ко уме да дочека пензију читав.

  2. Kažu da nije parkurac

    Hm, nisam ni ja načisto, ali hajdemo analogijom… kako bi se zvao stanovnik Merkura? 🙂

    P.S. Doktore, nisam pretrnuo… jel’ to dobro?

    1. Pa, Merkurlija 😆

      P.S. Od prizemlja do trećeg sprata je dobro, onda od četvrtog do devetog nije dobro, a od desetog sprata nadalje je opet dobro. Pa ti vidi.

      1. Izem ga. Koliko sam skopčao, meni nije problem niti jedan segment njegovog skakutanja, radio sam slične stvari verući se po razrušenim kaštelima gde je jedino zajeban pad sa preko dva metra kada štitiš opremu umesto leđa. Problem koji imam s njegovim performansom je kratka vremenska jedinica između dva skoka, gde njemu treba delić sekunde, a ja se razmišljam skoro po minut – svakako, ima on dobru pripremu i izviđanje trase prethodno, ali mislim da ću se držati svoje taktike 😉

Komentari su onemogućeni.