Sedam za sedmicu (3-117..123): 25-31. okt. 2013.

Nije meni što je prethodnih deset dana bilo vrlo čupavo (freelancer blues), nego što mi već od ponedeljka sleduje još deset takvih dana. Eh: they made me an offer I couldn’t refuse. Tako da nije bilo fotografisanja, ali je bilo fotografija i, ako ćete mi poverovati na reč, svakog dana se jesam bavio fotografijom bar toliko da je nešto ostajalo kao trag. Meni dovoljno.

Jedna na dan, pa sedam puta (od 3-117 do 3-123): 25-31. oktobar 2013.

Sedam komada kojima zatvaram oktobar svakako su bile u konkurenciji za projekat “jedna na dan”, pa realno nema nikakvog odstupanja od plana. Idemo redom, kao i onomad sa fotkama za kraj avgusta.

– * –

3-117, 25. oktobar 2013.

Jedna na dan (3-117), 25. oktobar 2013: Japanac!

(pogledaj veću fotografiju)

Bili smo već ovde, setićete se. Figure od terakote na platou ispred gradske kuće u Kikindi čine dobar predmet za istraživačko fotografisanje, pa sam iskoristio prigodu. Ovog puta, pokušaj da kadar napunim licem. Najpre sam hteo da to bude 100% pokrivenost, ali kad sam video taj komadić neba u jednom uglu, shvatio sam koliko je bitno da postoji neka, pa makar i tako malena protivteža. Fotografija se tada različito čita; ja ne umem da objasnim zašto je to tako, ali mi se dopada.

– * –

3-118, 26. oktobar 2013.

Jedna na dan (3-118), 26. oktobar 2013: Stolice

(pogledaj veću fotografiju)

Malo detalja naglašenih uz pomoć Duge Cevi. To je predmet koji tek istražujem, mada nemam kad da se posvetim toj temi kako dolikuje i da je apsolviram. Klasično ponašanje dugih objektiva je tzv. kompresija perspektive, a svakako postoji kratko polje oštrine – i to su dva elementa koji se mogu kontrolisati. Trik je da se napravi kontrast u sadržaju da bi se to pretvorilo u priču; zato, za početak, istražujem takve kadrove u monohromatskoj paleti. Ovo nije mnogo, ali je početak.

– * –

3-119, 27. oktobar 2013.

Jedna na dan (3-119), 27. oktobar 2013: Krug

(pogledaj veću fotografiju)

Sedeo sam na klupi na trgu i prikriveno fotografisao pomoću Duge Cevi, gledajući u okrenuti displej dok je aparat ležao u mom krilu. To mi je poslužilo i kao stativ (moraću da kupim monopod; sad ulazim u zvaničnu potragu). Lovio sam priliku i samo zahvaljujući toj pažnji, uspeo sam da uhvatim ovu scenu, jednim jedinim kadrom, ne nekih pedeset metara udaljenosti. Klinac i njegova mama, koja je ispala iz ovog izreza, dođoše s leva i ja sam u trenutku video priliku za kadar u kome se taj čiča i mališa nalaze u ravnoteži. Šansa je trajala kratko, đavo da me nosi ako je to bilo duže od pet sekundi. Zbog tog hitanja, nisam perfektno proverio oštrinu; na tom planu, fotka je formalni škart. Ali rezultat je prejak da bih odbacio ovaj kadar: ne znam da li ću ikada opet biti u mogućnosti da uhvatim nešto nalik ovome.

– * –

3-120, 28. oktobar 2013.

Jedna na dan (3-120), 28. oktobar 2013: Mesec

(pogledaj veću fotografiju)

Ovo je, bez velike priče, vežba. Šetao sam Blandašem, velikim parkom u Kikindi, svetlo se izgubilo i fotkanju je došao kraj. Još malo sam šetao uživanja radi, a potom krenuo ka izlazu. Vidim Mesec, gledam u Dugu Cev u rukama i setim se da je to sad kombinacija koja najzad može da dovede do rezultata. Elem, slikanje Meseca svakako traži kratku ekspoziciju. Namestim za HDR, naslonim se uz jedno drvo i opalim tri serije. Ovo je prva, već uspešna. Hteo sam kroz tri dana da uhvatim pun Mesec, prilika je bila dobra kada je reč o vremenu, oblačnosti i dobu večeri, ali ja sam već bio upao u dan mrmota i tu se ništa nije moglo. Ali, beleška ostaje: pun Mesec, na 200 mm žižne daljine (ergo 320 mm zbog crop faktora), sa stativa kao što dolikuje i bez žurenja. I to u ataru, sa štogod dalekovoda u prvom planu. Odavno meračim tu fotku. Jebote, pa ja nju već jasno vidim. Samo još da je uslikam…

– * –

3-121, 29. oktobar 2013.

Jedna na dan (3-121), 29. oktobar 2013: PoNZdravljač

(pogledaj veću fotografiju)

Šta ćeš, svet je mali, krugovi su još manji, a neka draga deca svuda oko nas. Tako i treba da bude. Dok sam planski slikao Jasnine bratanice, da iznenadimo baku i dedu svežijim fotkama sve tri unuke, tu se zatekao i poNZdravljač, upravo Cicikin ljubi-ga-majka i poZZdravljačev dežurni kidač živaca. Aj, šta gledaš, pakuj se pred objektiv, nisi valjda mislio da ćeš da se izvučeš. I skidaj tu gumicu iz kose. Bum-tras-zvižduća-ajkula, ispade poza kakvu sam poslednji put video na omotu kog-ono-beše-živog-albuma od grupe Deep Purple. Winking smile

– * –

3-122, 30. oktobar 2013.

Jedna na dan (3-122), 30. oktobar 2013: Terra @ trg

(pogledaj veću fotografiju)

I šta reći: bio je to poslednji pogled na garnituru terakote, za potrebe oktobarskih poklada donete iz fundusa simpozijuma Terra na plato ispred gradske kuće u Kikindi. Istražio sam sve što sam umeo, pa je bio i red da se oprostimo. Kadar je ispao ovako zbog mog nestrpljenja, a nestrpljenje je, Đuro, šta? (“Osnovni sastavni element škart fotografije!”) Kad je neko nestrpljiv, onda kadrovi ostaju nepotpuni. Ovo objavljujem kao belešku svoje nehajnosti na planu kadriranja. Naučite nešto iz moje greške, da ne biste morali iz svoje.

– * –

3-123, 31. oktobar 2013.

Jedna na dan (3-123), 31. oktobar 2013: Zid

(pogledaj veću fotografiju)

Simbolika ovog zida je prilično jednostavna. Poslednji put kad sam ranije obratio pažnju, tu je još uvek postojao neki prozorčić. Evo, nema ga više, poređane su cigle. Asocijacija na “Goodbye Cruel World” je očigledna, bar za mene: tog dana kad sam ovo fotografisao, baš sam proglasio dan mrmota (isti ovaj koji je iza mene) i ostao u njemu osam dana…

– * –

I to bi bilo to, kao nadoknada za oktobar. Sledećih par fotki će ići redovno, a onda mi opet sledi dan mrmota tokom nešto više od nedelju dana, pa će se verovatno ponoviti utovar po sedam.

A šta mo’š kad je tak’a romansa.

No, bez obzira na goožwu koja je neumitna, biće i nekih vanrednih prilika za fotografisanje u nekoliko dana sledeće nedelje. Čak i ako ne budem u mogućnosti da ih odmah obradim, gledaću da ih izvedem pristojno. Štaviše, mogla bi to da bude posebna igra u okviru projekta “jedna na dan”: da opet pokušam da fotografišem svakodnevno, što sam radio u toku prvog ciklusa.

Aj’ videćemo.