Day: July 15, 2011

Glava 5: Rastanak

Ježić se diže, njuškicu briše.
-Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
lisice draga, e, baš ti hvala.
-Moja je kuća čvrsta k’o grad,
prenoći u njoj – Kuda ćeš sad?
Tako ga lija na konak sladi
a jež se brani, šta da se radi:
-Zahvaljujem se pozivu tvom,
al’ mi je draži moj skromni dom!
-Ostani kume, lija sve guče,
moli ga, zove, za ruku vuče.
Al’ jež tvrdoglav, osta pri svom
– Draži je meni moj skromni dom!
Šušte i šumom jež mjeri put,
kroz granje mjesec svijetli mu put.
Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju:
– Kućico moja, najljepši raju!

Ostaće nejasno: kakve su bile lijine STVARNE namere?

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Animacija iz 1900.

Britanski filmadžija J. Stuart Blackton je ime poznato samo posvećenicima u istoriju kinematografije. Danas se smatra ocem filmske animacije u Americi. Pionirski koraci koje je činio na prelazu vekova bili su dobro utemeljenje za dalji razvoj.

 

Međutim, postoje indicije da je Edison ipak bio prvi na američkom tlu. Sledeći snimak je iz 1900. godine. No, problem je u tome što se za Edisona znalo da je sklon plagijatorskom ponašanju, pa imamo pravo na sumnju. Poznat je incident sa filmom “Put na Mesec” koji je Edison faktički piratizovao na američkom tlu: kad je Melijes došao sa filmom u Ameriku – film su svi već gledali… Ali, to je neka druga priča. Elem, da li je ovo jedna od prvih ozbiljnih animacija u SAD?

 

Kako god… Čak i po današnjim merilima, ovaj rad bi se mogao nazvati ekstravagantnim.

(Via)

Fotografija dana, 14. jul 2011

Ova fotografija je na moj račun. Šta drugo reći, nego – televizija u perspektivi.

Bio je ovo jedan od onih dana kad nisam uradio ama baš ništa pametno. Mogao sam barem da prošetam predveče sa fotoaparatom u rukama, bilo bi nešto pametno. Da sam se provozao biciklom do jedne ruševine koju odavno kanim da slikam. Ama, da sam uradio bilo šta…

A ne da sam gledao onaj glupi film na televiziji.

Vreme mi je za godišnji odmor, izgleda. Biće bolje kad mrdnem iz kuće, što se danas nije desilo.

Bila je skoro ponoć kad sam shvatio da nemam fotku dana. A u tom času sam dremao u fotelji, više gledajući u ekran kroz bocu vode nego što me je zanimao program. I tad mi je došlo da bih mogao da se poigram tim kapima vode na zidovima PET boce. Pala mi na pamet jedna fotka u kojoj su se na sličan način prelamale slike u kapima…

Mišn not akomplišd, jer nisam uspeo da dobijem ono što sam tražio. Ova fotka ostaje samo kao podsećanje da se vratim temi prelamanja slike u kapima vode, mada nisam baš načisto da li ću ovim što imam uspeti da izvedem to što sam zamislio. Ako mi je za utehu, ovo baš i nije bio neki dan za istraživanje fotografija.