Ne marim da pijem, reče on

Vladislav Petković Dis (1880 - 1917)Osladilo mi se da lovim vinsku poeziju. Čak mi žao što sad nemam dovoljno vremena da preturam po biblioteci. Ali, mogu po sećanju.
 

Večeras ćemo se setiti Vladislava Petkovića Disa, njegovog burnog i kratkog života, kao i njegove možda najbolje vinske pesme.
Ko bude pametan i dobar, čeka ga i nagrada na kraju priloga.

 

Vladislav Petković Dis:
Pijem

Ne marim da pijem, al’ sam pijan često.
U graji, bez druga, sam, kraj pune čaše.
Zaboravim zemlju, zaboravim mesto
Na kome se jadi i poroci zbraše.

Ne marim da pijem. Al’ kad priđe tako
Svet mojih radosti, umoren, i moli
Za mir, za spasenje, za smrt ili pak’o,
Ja se svemu smejem pa me sve i boli.

I pritisne očaj, sam, bez moje volje,
Ceo jedan život, i njime se kreće;
Uzvik ga prolama: “Neće biti bolje,
Nikad, nikad bolje, nikad biti neće.”

I ja žalim sebe. Meni nije dano,
Da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,
Oči plave, tople kao leto rano,
Život u svetlosti bez mraka i studi.

I želeći da se zaklonim od srama,
Pijem, i zaželim da sam pijan dovek;
Tad ne vidim porok, društvo gde je čama,
Tad ne vidim ni stid što sam i ja čovek.… Nastavite sa čitanjem >>

Duci Simonović o štetnosti sporta

Da, o štetnosti. Misli čovek na vrhunski sport, onaj koji sportiste tretira kao vrhunski odgojenu marvu za postizanje rezultata.

Nemam nameru da prejudiricam bilo šta ili da se stavim na ovu ili onu stranu. Ovo vam predstavljam manje-više tek kao kuriozitet, jer mi je Ljubodrag Simonović Duci odavno pao ispod radara i nisam imao pojma ni da li je živ, Bože me prosti. On je očigledno veoma emotivan dok priča na ovu temu, a slutim i da ima razloga za to. Da li se slažete sa tim ili ne, ne pravim pitanje dok god uopšte imate sopstveno mišljenje.

Uostalom, marketing u sportu… Nastavite sa čitanjem >>

Fotografija dana, 27. jul 2011

Večerašnja fotka je, u neku ruku, posledica one jučerašnje…
Nema mnogo da se priča. Njuškao sam okolo i našao brdo besplatnih preseta za Lightroom i naspelo mi da se igram njima. Ovo je prosta vežba: znajući da ću upecati trivijalan snimak, dao sam sebi u zadatak da primenim neki preset i nešto malo obrada. Namera je bila da pokušam trivijalno da učinim zanimljivim, možda u nekom kontekstu koji ovog časa ne postoji.

A što se trivijalnog tiče, od ranije imam dežurni motiv, setićete se jedne od prvih fotki u nizu projekta “jedna na dan”: bandera sa svetiljkom na ulici blizu… Nastavite sa čitanjem >>