Jedna na dan (52): 22. maj 2012.

Još jedna sa Noći muzeja, pa dosta.

Sticajem nekakvih ne baš najjasnijih okolnosti, na poslu je neuobičajeno zatišje, pa imam dosta vremena na raspolaganju. Da nije kiše, znao bih šta ću; nije mi se zaista dalo da pravim foto-sesije po kući, a na fotografisanje po kiši se još uvek nisam odvažio. I tako, evo me gde čeprkam po arhivi da vidim šta je vredno fotke dana. Došao sam do standardnog motiva “pljas-po-čelu”, jer da ne bi ovako, zaboravio bih na fotku koju sam svakako hteo da podelim sa vama.

Jedna na dan, 22. maj 2012: dozidnica

(pogledaj veću fotografiju)

Dozidnice su bile poprilično uobičajen deo folklora u banatskim kućama; pamtim da ih je bilo dosta po kućama po komšiluku u koje sam ulazio. Neke domaćice se drže tradicije, pa i danas to drže, uglavnom u “letnjim kujnama” – adaptiranim šupama koje se koriste umesto kuhinje da ne bi slučajno malo pare ili masnoće uprljalo skupo plaćenu kuhinju u novoj kući. Beše zanimljiva izložba dozidnica i “kuvarica” u kikindskom muzeju tokom Noći muzeja, a ova je moj lični favorit, e zbog teksta.

Ovu sam puknuo blicem, ali morao sam da peglam svetlo u postprodukciji: moja žurba i uobičajena gužva učinile su da svetlo ne bude baš idealno – trebalo je da kompenzujem ekspoziciju na ovoj fotki. Znao sam za to, uradio sam petnaestak takvih fotki, pa je bilo opravdano; umesto toga, lenjo sam se pouzdao u moć dinamike RAW formata.

Presuda: mišn akomplišd, ali sa senkom sumnje. Camera Thumbs upThumbs upThumbs downThumbs up Postprodukcija je uvek rešenje, pogotovo kad sam makar napravio pouzdano oštar kadar (a to nije bilo teško). Ali, opet hvatam sebe da bezrazložno žurim i mlataram kao da ne umem bolje. Tako se kompromituju i iskustvo i rezultati.

Doduše, laknulo mi je kad sam video fotografije sa Noći muzeja koje je postavio lokalni dežurni fotograf, profesionalac koji voli da pokriva sva događanja. Tek kad sam video njegove fotografije, shvatio sam koliko su moje dobre. Sve je relativno, moj Er… moj Roberte. Nerd smile