Историја пасијанса (3)

У ствари, није тачно да је овај пасијанс једина игра урађена у Фоксу. Видео сам једну верзију тетриса. Ма чуј, видео – играо. Али то је било тек у овом веку, а и тетрис је већ био написан. С друге стране, био је написан и пасијанс…

Година ’94, Тиби и ја цимери на гастарбајтлуку, станујемо код неке бабе и радимо у фирми преко пута. Радно време скроз раштркано, од подне до нека доба ноћи, довукли једну машину у собу да бисмо чачкали не знам ни ја шта већ. Са неке дискетЛе ископам неку од верзија пасијанса и помислим да би… могло. Јер Фокс 2.6, јелте, више није само алатка за базе података, то је озбиљан језик који има свашта. Оно, нема графику, осим неке скрнаве (нова реч, тада у моди) библиотеке са незгодним приступом, али све остало је лук и вода да се уради.

И урадило се, опет усправно, и радило је. Нисмо се, међутим, много играли, јер смо пречесто морали да се селимо са машине на машину, посла је било преко главе, и ретки сати доколице су пре водили ка пиву него ка монитору. Играло се кад дођемо кући – на топ листи из тог времена налазим датуме из 1994, 1996…
Nastavite sa čitanjem… “Историја пасијанса (3)”

I ti i ja

Jedna od najlepših mogućih muzičkih zavesa za nedeljno popodne dolazi iz kuhinje grupe Yes, čiji album Close to the Edge je predmet bukvara progresivnog rocka. Biram verziju sa živog albuma Yessongs.

Uopšte, skrećem vam pažnju na razne žive verzije ove veličanstvene pesme, a posebno onu sa albuma Keys to Ancension 2 (1997). A što se same pesme tiče, nemojte ignorisati tekst.

Nastavite sa čitanjem… “I ti i ja”

Utovar nedeljom, 20. maj

Nemate kud? Imate kud. Pitanje je samo želite li baš tamo…

Pošto ovo nije film u kome glavnu ulogu igra Džon Vejn, pa se plitka gluma može prihvatiti zarad šarma i ikonografije, to ću ovog puta da se izjasnim da mi nijedan od te dvojice kauboja nije po volji. I to ide do te mere da mi je svejedno. Žao mi je, ali vi, koji ste se primili na iluziju da između njih postoji razlika, nećete nikad imati moje saosećanje jednom kad vaše iluzije budu razvejane vetrom.

Ko je priznao da je gledao, ko nije… Bar smo zavirili. U sredu smo svi bili zgroženi duelom predsedničkih kandidata: i to osećanje je prvi nacionalni konsenzus postignut u poslednjih nekoliko godina. Oni koji su afirmativno govorili o bilo kojem od dvojice ponuđenih ludaka, kada saberete na gomilu one koji zaista misle to što govore, pokazuju se kao bedna gomilica kojoj ne vredi objašnjavati bilo šta. Oni bi zaista skočili u bunar da to njihov pulen zatraži od njih. Problem je u tome što bi oni hteli da i mi skačemo za njima.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 20. maj”

Nebo na Kanarima

…Tačnije, na Tenerifama. Učinite sebi uslugu i pokrenite ovo u režimu punog ekrana.

Brat moje kume živi na Tenerifama sa svojom porodicom. Trenutno je u Kikindi, moraću da mu pokažem ovaj klip i da ga pitam za te magle.

Jedna na dan (49): 19. maj 2012.

Moglo je da bude svašta. Sreća vaša i moja, bio sam mrtav umoran…

Mogu ja sad da ispaljujem mediokritetske hvalospevno-nikakve kritike Noći muzeja, ali ove godine to nije imalo šmeka kao ranije. I pritom nisam ni zloban ni pakostan, jer podržavam tu inicijativu i dalje. Jedino… Uh, hajde da ućutim. Tek, dan je bio dovoljno naporan, kasno smo stigli u Kuriju i štrikao sam fotoaparatom bez osobitog plana – osim jednog. Bio je to plan da uhvatim bar jedan kadar nečeg što očigledno aludira na rustični karakter stare kuhinje. Imao sam sreće, jer sam našao objekte vredne slikanja ka tom cilju:

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (49): 19. maj 2012.”