Večera je gotova

Ne mislim da vi sad treba da budete gladni, tek je popodne. Ali ako ste davno ručali, ogladnećete dok preslušate ovo. A valja da preslušate. A pošto je Peter Gabriel multimedijalni umetnik još od doba kad reč “multimedija” nije ni postojala, valja i da gledate.  I da pazite na času. elem, ovo je škola.

Mnogo je vremena prošlo, bilo je vremena da se stvori nešto uporedivo sa ovim. To se nije desilo. Ne zato što niko nije hteo, nego zato što niko nije umeo. Bowie se beše približio, ali njemu je prangija bila draža.

A sad pravac na Noć muzeja!

Imitacija dvadeset pet glasova

Najpre mi se učinilo kao puko kreveljenje, a onda sam skontao da tu ima nešto. Pa sam pogledao ponovo, pa sam rešio da podelim sa vama. Pazi sad:

Ne znam ko su svi glasovi, ali na osnovu onih koje sam prepoznao, ne sumnjam da je vrlo uspešno.

Jedna na dan (48): 18. maj 2012.

Najzad malo lepog vremena. Najzad šetnja sa fotoaparatom u ruci.

Kad sam se dočepao sat vremena šetnje po gradu, nisam mogao da se obuzdam: toliko brzo sam šetao da ništa nisam slikao. A nije mi bilo toliko ni važno: dočepao sam se malo kretanja. Kasnije tokom šetnje, zadao sam sebi zadatak: napravi razglednicu. Daj fotku nečeg zanimljivog. Taman udarilo popodnevno sunce, a uoči izbora su najzad skinuli skelu sa ulaza u opštinu, baš bih mogao toranj… Ne… Crkve sam već x puta slikao, sam sebi sam dosadio. E, da: replika kostura mamuta u svorištu Kurije; hajde da nađem bar jednu zgodnu sliku. I evo je:

Jedna na dan, 18. maj 2012: replika kostura mamuta

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (48): 18. maj 2012.”