Jedna na dan (134): 12. avgust 2012. (ret.)

Onda smo imali dug dan u putu, jedini takav tokom turneje. To znači da veliku razdaljinu prelazimo sporo, čitav dan, i da zastajkujemo u raznim gradovima…

Te nedelje se zalomilo da pauzu za kafu pravimo u Jagodini. Baš mi bilo po volji da prošetam centrom grada koji nikad nisam pohodio. A ko te pita što je nedelja, butici i prodavnice krpica, patika i razne galanterije rade sve u šesnajz’, što je Jasni baš bilo po volji.

Prošetali smo oko bloka u kome je crkva Svetih Petra i Pavla, našli kafić, ošinuli kofeinsku kvotu u sebe i osvežili se, pa se zaputismo dalje, prvo ka jagnjetini u Stopanji pa tu na skretanje za Blace. Po izlazsku iz kafića, upade mi u oči neverovatna scena, kao namerno da je tako sročena:

Jedna na dan, 12. avgust 2012: Pobednici

(pogledaj veću fotografiju)

Kad vam kažem: kadar se namestio kao da je kulisa postavljena. Ratnik sa puškom u ruci, šajkačom na glavi i opancima na nogama juriša na Winner’s; baš da pomenem, ispod strehe se vidi i tekst “kineska radnja”, tako da simbolika ima i veću težinu°. Ko će ga znati da li je još iko primetio simboliku tog odnosa u prostoru, u strogom centru prosperitetne varoši koja, eto, od pre koji dan ima i parče morske obale u komunalnom inventaru.

Dugo sam stajao ispred te scene pre nego što sam se mašio fotoaparata. Bio sam zabezeknut, toliko da nisam našao za shodno da proverim natpis na spomeniku pred sobom. No, očigledno je to spomenik ratniku iz Velikog rata, arhetipu stradalnika u vreme kad je najteže bilo biti Srbinom. Danas su stradalnička iskušenja drugačija: rat koji vode moderni osvajači je takav da ga ne možemo dobiti. Ono jeste – ni ne trudimo se.

Presuda: mišn akomplišd. Camera Thumbs up Slučajnošću lutanja i na pravdi boga, dokumentovao sam nešto što je višedimenzionalna simbolična beleška razlike uzmeđu druge decenije dvadesetog i druge decenije dvadeset prvog veka. Ne znam da li nam se dedovi okreću u grobu, ali znam da se meni stomak prevrće.

“Šta je, tu je!”, reče seljak, pljunu u šake i uze u ruke sekiru sa sutrašnje fotke dana u ruke.

 

________
° Ja ne krijem da se gadim i prezirem dotični oblik osvajanja sveta đubretom, te da bih vrlo rado doneo zakon da pripadnici prijateljske nacije koja nam isporučuje čelik (dok se ovde zatvaraju čeličane) i gradi nam mostove (dok ovde građevinci dobijaju otkaze) ne smeju da otvaraju radnje bliže od 5 km od centra grada. No, to je neka druga tema.