Jedna na dan (141): 19. avgust 2012. (ret.)

Poslednje večeri Nišvila, detalji su mi upadali u kadar…

Nedelja na Nišvilu je vreme kad se istutnji poslednje, a onda sutra sledi pakovanje, pa na put. Biću iskren: bilo mi se malo već smučilo da fotografišem festival – srećom, nije bilo nikakvog moranja, pa sam meračio da uhvatim neki snimak za koji ću reći “to je to”. Dan pre poslednje večeri smo proveli na mestu koje sam takođe već ranije apsolvirao fotoaparatom (osim nekih posebnih detalja, o tom potom) i ne bih se ni trudio da mi nije upalo u oči.

A to beše baš ono što sam mislio da ću uloviti prethodne večeri.

Jedna na dan, 19. avgust 2012: Saksofon, poslednje veče festivala Nišville 2012.

(pogledaj veću fotografiju)

Kao što pomenuh ranije: dok se na jednoj bini dešava svirka, na drugoj se dešava priprema za sledeću svirku i stvar ide glatko. Da ne bi ometali gledaoce i snimatelje, organizatori paze na to da svetlo bude diskretno, tek dovoljno da tehničari mogu da rade svoj posao. I u jednom času mi upade u kadar saksofon na sceni. Prišao sam i mirno uradio nekoliko snimaka, znajući da ću posle još šiljiti detalje kod kuće. Tako i bi. A ako koga zanima, to je bila priprema za fenomenalni nastup engleskog benda Get the Blessing, mog najdražeg otkrića na ovogodišnjem Nišvilu, tako da fotka ima i ličnu notu.

Presuda: mišn akomplišd. Camera Thumbs up Viđao sam dosta sličnih fotki i znam čak za varijacije (koje sam mogao i ja da izvedem), pa mi nije bilo teško da pretpostavim ishod. Zrno koje vidite na fotki pune veličine je kombinacija šuma nastalog zbog visokog ISO faktora u mraku i granulacije koju sam ja dodao u namernom pokušaju da utvrdim granicu prihvatljivog šuma.

Uzgred, sad mi je žao što nisam pokušao sa ISO 6400 i čak onim naduvanim visokim faktorom ISO 12800, čisto da bih istražio šta ispada u tim graničnim slučajevima. Ovo pominjem pre kao ličnu belešku nego kao primedbu: valja ponekad istražiti granice koje tehnika postavlja spram ideje koja nije složena, ali od te tehnike prilično zavisi.